Mozak je jedan divan organ, koji je toliko čudnovat i sjajan da je zapravo jedini organ koji je sam sebi odredio ime. Kažu da bi, kada bi naš mozak mogao shvatiti kako funkcioniše, bio toliko kompleksan da u tom slučaju ne bi ni sam mogao shvatiti kako funkcioniše. Šaljive paradokse na stranu, sama kompleksna obrada informacija može biti njegov hubris koji se manifestira svakakvim pretjeranim razmišljanjima i preprekama u životu. Mozak je odličan sluga, ali užasan gospodar. Može li meditacija smiriti te zupčanike u glavi, i je li koristan alat za duhovni rast?

“Cilj meditacije nije da upravljamo svojim mislima, nego da mislima ne dozvolimo da upravljaju nama.”

Od umanjivanja simptoma PTSP-a, depresije i anksioznosti do rješavanja problema sa krvnim pritiskom, probavom, fibromialgijom i brojnih drugih prijavljenih efekata, meditacija može imati i mistična svojstva koja bi naš divni mozak ponekad smatrao i nadnaravnim. Prije nego što počnemo sa hokus pokusom, spomenimo par naučnih pristupa meditaciji. Postoje hiljade i hiljade studija koje su pokazale pozitivan efekt meditacije na mentalno i fizičko zdravlje, i u svakom slučaju vas pozivam da sami istražite, te da ne uzimate ovaj tekst kao jednu nametnutu izvornu istinu. 

Mozak ima dva načina rada: uski fokus i raspršeni fokus. Prvi način je kada smo koncentrirani na nešto, dok je drugi ono što bismo nazvali opuštenim načinom rada, gdje igla kompasa nije usmjerena u jednu tačku. Metodom koja se zove elektroencefalograf (EEG) možemo mjeriti električnu moždanu aktivnost i moždane talase koje možemo generalno svrstati u pet kategorija. Napomenuo bih da tačan frekventni opseg ne uzimate kao najprecizniji, jer sam na više izvora našao brojeve koji se razlikuju u 1 Hz, ali služe za okvirnu predstavu opsega talasa.

Alfa – Alfa stanje je stanje kada smo smireni, kreativni, opušteni i intuitivni, te se umjesto na vanjski svijet fokusiramo na unutrašnji. 

Beta – Većinu našeg budnog i svjesnog stanja provedemo u beta stanju, a i samo beta stanje se dijeli na stanje nižeg, srednjeg i višeg opsega.

Niži opseg je stanje gdje ne percipiramo prijetnje u vanjskom svijetu i relativno smo opušteni, ali smo i dalje svjesni svog tijela u vremenu i prostoru, kao npr. kada čitate, slušate predavanje ili pazite dijete usljed prijateljskog razgovora sa poznanikom.

Srednji opseg je malo uzbuđenije stanje, kao prilikom upoznavanja sa grupom ljudi, gdje moramo zapamtiti svačije ime (iako većina nas zapamti samo svoje).

Visoki opseg je stanje iznimnog stresa. Kada smo u bilo kakvom modusu emocija preživljavanja poput bijesa, patnje, tuge, anksioznosti, frustracije, stanja pozornosti, u ovom smo stanju.

Theta – Theta stanje je frekvencija kad je mozak i dalje budan, ali tijelo tone u san. Može se postići i tokom dubljih meditativnih stanja.

Delta – Stanje dubokog sna, ali se također može postići meditacijom.

Gamma – Stanje hipersvjesnosti i apsolutnog fokusa. Inače se pojavljuje pri internom nadražaju mozga, i zna biti od iznimne važnosti u izvanrednim sportskim performansama, muzici i učenju.

Preporučio bih vam knjigu Becoming Supernatural od doktora Joe Dispenza-e (Džo Dispenca – Ostvarite svoj neograničeni potencijal), gdje možete vidjeti kako granica između mističnog i naučnog možda i nije toliko velika. U knjizi imate nekoliko primjera, istraživanja i mjerenja uticaja meditacije u saradnji sa HeartMath Institutom, te lično znam neke ljude koji su postigli divne rezultate savjetima iz knjige. Nemam nikakvu proviziju od toga hoćete li tu knjigu uzeti ili ne, pa sami procijenite je li vam knjiga od pomoći. Ako želite malo “neuroznanstveniji” pogled na to, preporučio bih vam da istražite Sam Harris-a, koji ujedno ima i doktorat iz tog polja, ili ako tome želite da pristupite sa kreativnije strane, poslušajte Edu Maajku i no sikiriki postignite uz meditaciju i reiki.

Efekt meditacije na zdravlje

Ako nam je haos u glavi, haos nam je i u tijelu i u životu, a mislim da ste i sami svjesni koliko vremena provedete u visokom beta stanju moždanih talasa. Sigurno ste čuli za takozvani fight or flight response, fiziološki odbrambeni mehanizam tijela gdje se, prilikom percipiranja opasnosti, tijelo priprema za jednu od dvije varijante – borbu (fight) ili bježanje (flight). Tokom ranijih dana razvoja, služio nam je odlično, gdje bi, pri opažanju divlje zvijeri, npr. vuka, autonomni nervni sistem sa parasimpatetičkog (odmor, oporavljanje, varenje hrane) preusmjerio fokus na simpatetički sistem, te iz stanja homeostaze preusmjerio energiju i snagu na periferne sisteme, kako bismo bili snažniji za odbranu ili brži za bježanje. Kada izbjegnemo tu opasnost i vratimo se nazad u sklonište, parasimpatetički sistem preuzme, otkucaji srca se uspore, pa se u normalu vrati funkcija varenja, kao i ostale funkcije koje su potrebne za harmoniju i normalan rad organizma. Jedan odličan sistem, ali je ujedno i dvosjekli mač u današnjem modernom dobu.

Zamislite svoj prosječni nervozni dan. Niste ni otvorili oči, a već ga mrzite. Perete zube i brinete se o tome šta ćete reći na sastanku, pa ste dodatno nervozni i zbog toga što muž ili žena nisu pročitali vaše misli i uradili nešto što vi mislite da je ispravno. Nakon brzog nezdravog doručka, iznervirano uđete u vaš automobil, gdje se još više nervirate i ljutite zbog saobraćaja, a o situacijama na poslu nećemo ni pričati. Ukratko, vaše tijelo cijeli dan misli da vas taj vuk napada. Vjerovatno ste više puta za nekoga čuli ili pretpostavili da je obolio od stresa. Jedan primjer koji mi je odlično dočarao kako organizam funkcionira u ovom modusu je taj da samo zamislimo državu koja je 99% sredstava uložila u vojsku, a da skoro ništa nema za zdravstvo, školstvo i ostale sektore.

Meditacija nam pomaže da taj haos dovedemo u harmoniju, da shvatimo kako mi nismo te misli, te da se vratimo u sadašnji trenutak i mjenjač konačno izbacimo iz brzine beta talasa. Tijelo u stanju homeostaze može efikasnije da se liječi, za razliku od borbenog odbrambenog stava gdje liječenje i nije neka opcija. Pored toga, lakše nam je i programirati um i tijelo jer smo skloniji tome u alfa stanju. Čak i reklame funkcioniraju tako, pa jednim vidom hipnoze ubace distrakciju svjesnom dijelu mozga i njegovim inhibitorima, te preskoče analitički um i direktno programiraju podsvjesni, što daje jednu dodatnu simpatičnu nijansu terminu TV program.

Energetski ugao

Sa duhovnog aspekta, meditacija se preporučuje svima koji planiraju da dignu svoj energetski, odnosno duhovni nivo i razinu svijesti. Osnovno je oruđe za smirivanje pretjerano analitičkog uma, i pomaže da se očistimo od svih nižih energetskih tereta. Siddhartha Gautama, poznatiji kao Buda (titula onoga koji je postigao prosvjetljenje), je postigao prosvjetljenje meditiranjem pored Bodhi drveta. Kada su ga upitali šta je dobio meditacijom, Buda je navodno odgovorio:

“Ništa, ali da vam kažem šta sam izgubio: bijes, anksioznost, depresiju, nesigurnost, i strah od starosti i smrti.”

Postoje određene stigme prema meditaciji u nekim sistemima koji propagiraju kontrolu nad masama, gdje bi meditaciju nazvali sebičnom ili čak nečim “demonskim.” Sami prosudite je li meditacija nešto loše ili je korisno sredstvo za vas, ali razmislite zašto bi to neko potencijalno branio. Meditacija diže razinu svijesti, oslobađa od okova poput straha i krivice, te širi vidike i samim tim čini osobu manje sklonom manipulacijama i kontroliranjem. Ako nam meditacija pomogne da postanemo smireniji, sposobniji, korisniji i bolji prema sebi i prema drugima, ja lično ne vidim ništa sebično u tome.

S druge strane, tokom meditacije se zna desiti da neprijatne emocije koje smo čitav život gutali i potiskivali krenu da izlaze na površinu, pa ljudi prvo pomisle da ih napadaju neki tamni entiteti, dok su te emocije zapravo dio njih samih od kog su bježali čitav život. Tu su i strah od nepoznatog i iluzija separacije, pa sve što nije stavljeno u “našu” kutiju, predstavlja “njihovo“, i samim tim nešto loše. U svakom slučaju, treba poštovati i uvažiti svačiji stav i mišljenje, pa ako neko ne želi da meditira, dobra stvar je da ga niko ne tjera.

Služi li meditacija samo za ličnu dobit, ili može biti od koristi i okolini?

Vjerovatno ste nekoliko puta na filmu ili nekom drugom mediju vidjeli kako grupa monaha ili simpatične ćelave djece meditira za mir u svijetu. Ako oni meditiraju toliko, zašto mir već nije standard? To je malo komplikovanija tema, i o kreiranju realnosti, te o teorijama vezanim za to šta je zapravo ta famozna realnost sačinjena od 3D varijanti pixela koje nazivamo atomima ćemo vjerovatno pisati u posebnoj temi, ali spomenut ćemo određene značajne slučajnosti vezane za učinak meditacije na mir.

Brojna mirovna okupljanja su održana i mjerena do danas, ali počnimo sa primjerom lebanonskog mirovnog projekta (Lebanon Peace Project – link). Naime, u augustu i septembru 1983. godine, okupljena je grupa meditatora u Jeruzalemu kako bi se testirao efekt zračenja energije mira na zaraćenu okolinu. Tokom dvomjesečne studije i mjerenja, pokazalo se da je tokom dana gdje je bila najveća koncentracija meditacija došlo do smanjenja broja poginulih u ratu za nevjerovatnih 76%. Ovaj eksperiment se u sljedeće dvije godine ponovio sedam puta, i pokazao je skoro identične rezultate. Na ovom i na ostalim brojnim mirovnim okupljanjima ovog tipa su zabilježeni i brojni drugi efekti, poput ekonomskog rasta i smanjene stope kriminala, požara, automobilskih nesreća, i terorizma.

Da se energije više frekvencije poput ljubavi i suosjećanja mogu uspješno kombinirati sa čistim namjerama poput mira i koherencije, pokazala je i jedna od najvećih studija vezanih za mirovna okupljanja na zapadnoj hemisferi. Trust mozgova RAND korporacije formirao je grupu od 8.000 ljudi koji su iskusni u meditaciji, u namjeri da se fokusiraju na mir i sklad u periodima između 1983. i 1985. Statistički govoreći, stopa terorizma na svjetskoj razini je opala za 72%. Postoje brojni drugi slučajevi gdje bi grupe fokusirane na mir i sklad uticale na sam sklad okoline, ali vjerujem da već okvirno imate predstavu.

Elektromagnetna smo bića, i svi smo povezani određenim energetskim nitima, a jedan od meni lično najdražih primjera je sljedeći. Jedna od globalnih masovnih meditacija, organizirana 5.4.2020., je bila jedno predivno iskustvo. Osjetila se neopisivo moćna energija, a pokazala je i jedan kvantificiran rezultat. Schumannova rezonanca Zemlje (takozvani puls Zemlje, čija je prirodna frekvencija 7.83 Hz) je tokom tog dana pokazala sljedeća mjerenja:

Mistični hokus pokus

Tokom aktiviranja epifize (pineal gland), koje se može desiti i tokom meditacije, može doći do lučenja dimetiltriptamina (DMT), takozvane “duhovne molekule” koja se inače može unijeti i konzumiranjem određenih psihoaktivnih supstanci. Brojni ljudi su doživjeli nevjerovatna mistična iskustva, gdje bi osjetili tu povezanost sa višim izvorom postojanja, dobili određene vizije ili premotani film cijelog svog života, komunicirali sa višim dimenzijama, aktivirali određene sposobnosti, ili imali vantjelesna iskustva poput astralne projekcije. Lista je pozamašna, i svako ima svoje individualno iskustvo, ali ne dozvolite da vas ovo uplaši ili čak stvori nerealna očekivanja. Svako dobije ono što treba da dobije, kada to treba da dobije.

Jedna od opšteprisutnijih životnih lekcija leži baš u tome da otpustimo očekivanja. Inače, što više očekujemo, manje dobijemo, a važi i za suprotno. Tako se zna desiti da doživimo određeno magično iskustvo, i onako full nahajpani poletimo da meditiramo u nadi da ćemo ga doživjeti, i tup – razočarenje! To naravno ne znači da ne trebamo očekivati uopšte, jer ipak, budimo realni, i ja pišem ovaj članak sa određenim očekivanjem da će ga neko pročitati. Stvar je u tome da ne prionemo na to očekivanje i sebi u glavu utuvimo da samo tako mora biti, jer baš tada znamo dobiti dokaz da ne mora. Potrebu za kontrolom trebamo prepustiti višem aspektu sebe (o čemu čemo detaljnije pričati) i samo se prepustiti životnoj avanturi, odnosno, što bi u narodu rekli: go with the flow.

Kako meditirati?

“Muljevita voda se najbolje čisti tako što je ostavite na miru.” – Alan Watts

Postoji više tipova meditacije, ali jedan od meni divnijih opisa meditacije je sljedeći: meditacija je jedan svjesni udah i izdah. Ukratko: bitno je da sjednete uspravno i stišate um. Ne mora to biti lotus pozicija, nego je sasvim OK sjediti u udobnoj fotelji i meditirati. Umirite se, opuštajte redom dijelove tijela i fokusirajte se na sporije i dublje disanje. Ako misli krenu navirati, to je sasvim OK, posmatrajte i njih kao oblak koji samo prolazi nebom vašeg uma i vratite se u sadašnji trenutak. Ako list krene padati u vodu, ne vrijedi vam “gavljati” kroz nju da ga stignete i spriječite. Samim tim ćete napraviti puno više valova nego što bi to napravio sam list.

Ako vam je prva reakcija na ovo “ma ne znam ja meditirati!” onda je to odličan znak da počnete! Ego se voli čupati i ubacivati izgovore, pogotovo kada mu je klimavo pod nogama, a svako zna meditirati, samo je nečiji ego nemirniji. Možete li dugo ostajati sami sa sobom? Godi li vam tišina bez da imate potrebu za nekom distrakcijom? Zašto ne? To su odlični indikatori da počnete meditirati i upoznate se malo bolje sa osobom koja najbolje zna vašu životnu priču – sa vama samima. Probajte u dnevnu rutinu ubaciti barem nekih 15-20 minuta meditacije na dan, i sami vidjeti ima li opipljiv doprinos vašem životu. Preporučljivo bi bilo započeti dan meditacijom i tako ga isprogramirati.

“Trebaš meditirati barem 20 minuta svaki dan, osim ako si previše zauzet; tada to trebaš povećati na 1 sat.” – Stara Zen poslovica

Za početak bih vam preporučio da radite vođene meditacije, kojih ima jedan mali milion. Vođene meditacije su super jer tu niste osuđeni da budete u tišini i samim mislima, nego pratite instrukcije, pa mozak koliko-toliko ima neku preokupaciju. Uvijek imajte na umu da, kada mozak krene da “zvjerla”, možete da se fokusirate na svjesno disanje, jer kad razmišljate o tome kako dišete, ne razmišljate o situaciji kad ste uflekani hodali po gradu. Probajte u tražilicu ukucati “guided meditation” ili “vođena meditacija” i pustite intuiciju da vas vodi do one prave.

Ako znate engleski jezik, lična preporuka su meditacije dr. Joe Dispenza-e (plaćene) ili Steve Nobel-a (besplatne na Youtube-u), ali ako se prije niste susretali sa meditiranjem, možda je pametnije da započnemo sa baby koracima, pošto neke od njihovih meditacija znaju biti totalno next level. Meditacija koja je obilježila početak mog duhovnog buđenja je Bob Proctor-ova Abundance meditation, i dan danas ima posebno mjesto u mom srcu. Topla preporuka za vođenu meditaciju na našem jeziku bi bila ova, a pored same meditacije, preporučio bih vam i ostatak sadržaja na tom kanalu, jer je Srđan jedno divno biće puno znanja. Možemo pisati do sutra o načinima meditacije, samoj njenoj koristi i efektima, ali dva najbitnija koraka koje možete učiniti su:

1. Počni
2. Nemoj stati

OK je i što ste na prvu vjerovatno pogrešno pročitali drugi korak, ali da rezimiramo. U suštini, ako se želite posvetiti radu na sebi, meditacija je odličan alat. Ako se želite bolje spoznati, idealan je alat. Ako želite biti smireniji i zdraviji, mnogo je koristan alat. Ne treba vam ništa osim volje, discipline i stava da ste jači od tog glasića u glavi koji uporno govori da ne možete. Ako vi taj glasić slušate, ko je taj što priča? Pokažite mu ko je glavni, i da vam je stalo do rada na sebi, jer, što bi divni Lao Tzu rekao:

“Put od hiljadu milja počinje sa prvim korakom.”

The post Meditacija – Šta, kako i zašto? appeared first on Mirvana.

Jedna od čestih zabluda, u koju sam i lično upao, je ta da je evolutivni duhovni proces satkan samo od pozitivnog razmišljanja, i da je sve u duhu jednoroga, ljubavi, leptirića i svjetla. Tehnički, na najvišoj razini, i jeste, ali pošto smo donedavno živjeli u gustom 3D-u, na ovom igralištu, spektar je malo širi. Ljubav i svjetlo jesu gradivna materija univerzuma, ali ako samo ignoriramo svoje tamne aspekte i metemo ih pod tepih, nećemo najzdravije proći.

Bitan dio duhovnog aspekta leži i u tome da se zasuču rukavi i povadi sav korov koji je duboko pustio korjenje u nama. Možemo mi razmišljati pozitivno koliko hoćemo, ali ako to ne osjetimo, ili ako smo labilni toliko da nas sitnica izbaci iz balansa, možda nam je efikasnije da nađemo mačka o čiji rep to pozitivno možemo okačiti. Sigurno ste čuli za mit o tome kako koristimo samo 10% svog mozga. Koristimo mi čitav mozak, samo što je 5% mozga svjesni dio, a 95% podsvjesni. Ovaj podsvjesni nam manje-više upravlja životom i kreira realnost.

Ovo ne treba da nas obeshrabri, jer niko nije došao sa svrhom koju ne može ispuniti, pa ste tako i terete koje nosite sami na određenoj razini izabrali kako biste ih na ovom veselom igralištu mogli očistiti i izliječiti, te se osloboditi tih okova. Nije stvar prebacivanja krivice, i nije bitno kako su ti tereti došli na našu grbaču, ali mi imamo svu odgovornost da to izliječimo i sijamo svoje svjetlo. Srećom, po zakonu polariteta – ako postoji problem, postoji i solucija.

Solucija: Otpuštanje i rad na integriranju sjene

Za ovo nam je veoma bitan Carl Gustav Jung-ov termin shadow work, ili rad na prihvatanju i integriranju svoje sjene, o kome možete detaljnije istraživati i sami. Jung je ustanovio kako svi imamo taj tamni aspekt sebe, koji potajno čuči u sjeni i iz određenih odbrambenih mehanizama ga potiskujemo, te se fokusiramo samo na svijetli. To je dio koji ne priznajemo i bježimo od njega, i nalazi se u slijepoj tački, te ga možemo smatrati previše sramotnim, neprihvatljivim ili ružnim.

Lično sam tek prilikom shadow work-a došao do spoznaje kako npr. imam dosta potisnutog bijesa, koji potiskujem od malih nogu jer sam životom u relativno disfunkcionalnom okruženju kreirao uvjerenje da je bijes loš i da je pokazivanje bijesa nešto loše. Ova spoznaja mi je bila neopisivo oslobađajuća, i kroz glavu su mi samo prošle različite scene gdje bi mi ljudi govorili “Tebe nikad nisam vidio/vidjela ljutog.” Taj bijes je bio tu, samo nije izlazio na površinu, poput epizode Simpsona kada Homeru po tijelu iskaču gute potisnutog bijesa, a on ih samo prstom vraća nazad (link).

Imamo tendenciju da se sa emocijama koje etiketiramo neprijatnim nosimo na sljedeće načine: supresija (svjesno potiskivanje), represija (podsvjesno potiskivanje) i bježanje (kroz alkohol, drogu, seks, video igre, kompulzivno gledanje serija, itd.). Međutim, potisnuta emocija mora negdje da ode, a ako joj to ne omogućimo, nađe svoj način da nam napravi problem emotivne ili zdravstvene prirode. Jedan od vickastijih pristupa etimologiji riječi emocija na engleskom jeziku je taj da je emotion zapravo energy in motion, odnosno energija u pokretu. Ta energija mora negdje otići, i uporno nam zna davati do znanja da se nalazi tu, pa se vjerovatno i pitate zašto vas odjednom zna napasti talas anskioznosti, straha ili tuge. Na kraju krajeva, možda upaljena lampica na kontrolnoj tabli i nije najdraži prizor, ali je li kontrolna tabla zapravo kriva što vam signalizira da nešto nije u redu?

Možda će ovo biti malo djetinjast primjer, ali zamislite da ste u toku dana pojeli pozamašnu količinu graha koji se pretvorio u određene gasove koji žele da izađu. Hoće li vam biti prijatno ako te gasove trpite i držite u sebi? Potisnute emocije se u tijelu znaju skupljati na određenim mjestima i stvarati psihosomatska oboljenja, ili nas kočiti u zdravoj interakciji sa svijetom i okolinom.

Jedna od knjiga koje bih vam preporučio je Letting go: The Pathway of Surrender, od doktora David-a R. Hawkins-a, simpatičnog gospodina koji je ujedno i osmislio onu divnu skalu razina svijesti, ali ako vam se ne da čitati toliko materijala, prenijet ću vam srž te metode. Pored onih gorenavedenih metoda procesuiranja neprijatnih emocija, imamo i jedan zdravi način, a to je takozvano otpuštanje. I sam Carl Jung je tvrdio – What you resist, persists, odnosno ono čemu se odupirete, ustraje.

Ako slučajno dijelite uvjerenje da ništa nije slučajno, odnosno ako ste već iskusili pokoji sinhronicitet (značajna slučajnost po Jungu) u životu, ili ako pak niste, probajte u svrhu rada na sebi da se postavite tako, ali na kraju krajeva ni ne morate. Pored onih divnih stvari koje vam se nekad fino uklope, posmatrajte i ove neprijatnije situacije koje vas triggeraju kao oruđe koje potpomaže vašem rastu. Realnost se ne dešava vama, nego se dešava zbog vas, pa tako ako vam često iskače jedna te ista situacija, samo drukčije upakovana, probajte tome pristupiti kao prema kontrolnoj tabli Univerzuma koja vam pokazuje kakvu lekciju trebate savladati, ili šta trebate očistiti i izliječiti, jer podsvijest dobrim dijelom kreira našu realnost. Niko vas naravno ne tjera da to čistite ako ne želite, ali ako to ne uradite, možete upasti u petlju takozvanog mentaliteta žrtve, čija je svaka druga rečenica: “zašto se ovo samo meni dešava?”

Metoda otpuštanja

Umjesto da, kada vas neko deseti put u toku dana iznervira i planete u burnoj reakciji, probajte se uhvatiti u tom trenutku i sa znatiželjom istražiti taj bijes. Odakle potiče, kada ste ga prvi put osjetili, i kada ste ga prvi put potisnuli? Optimalno bi prilikom toga ući u neki vid meditativnog stanja, ali ako baš i ne možete, samo osvještavanje je veći dio posla. Umjesto da potisnete emociju, probajte da je otpustite – Postavite intenciju odnosno namjeru da otpustite tu emociju, te je bez (ili sa što manje) etiketiranja i kritikovanja samo osjetite. Neke će proći odmah, dok nekima treba više dužih perioda otpuštanja. Samo znajte da ono prolazi, čak i kada krene povlačiti druge emocije za sobom, poput stida, krivice (zašto sam se ovako osjećao???), ali samo nastavite i redom otpuštajte i njih. Sumnja i otpor su uobičajena reakcija ega, pa kad se uhvatite u sumnji ili otporu, samo i to osvjestite i otpustite.

Jedan savjet koji vam može mnogo pomoći je taj da probate osjetiti zahvalnost umjesto otpora kada vam ta emocija izađe na površinu. Umjesto averzije prema emociji, shvatite da ste vi svijest iza toga, onaj koji ima iskustvo da iskusi tu emociju, a ne da se identificirate s tom emocijom, pa se zahvalite što to možete otpustiti i riješiti se toga. Zašto vam to govorim? Zahvalnost je mnogo viša energetska razina od krivice ili straha, pa ćete samim tim biti energetski jači da to otpustite, i umjesto da sa dna rupe kopate rukama, moći ćete to kopati najmodernijim bagerom.

Sam ovaj proces diže razinu svijesti, jer je naše prirodno stanje visoka frekvencija i ljubav (koliko god fantastično djelovalo), i svako je kao jedna divna glavica luka, čija srž je duboko zakopana ispod slojeva svega onoga što nismo. Uklanjanjem tih slojeva ćete vremenom postizati efekt sličan onome gdje u balonu na vrući vazduh odsječete teške vreće sa pijeskom koje služe kao balast, i pomoći će vam da se vinete u visine. Čišćenje svojih ormara i tereta nam tako može pomoći i da dođemo do boljeg razumijevanja i prihvatanja drugih, te do prave bezuvjetne ljubavi, jer sama bezuvjetna ljubav prihvata bez osuđivanja. Međutim, kako bismo bili bezuvjetna ljubav, moramo bezuvjetno voljeti i sebe.

Sjenka

“Sve što nas iritira kod drugih može nam pomoći da bolje razumijemo sebe.” – Carl Gustav Jung

Da se vratimo i na shadow work. Jedan od vrijednih alata za rad na ovome je posmatranje drugih ljudi kao ogledalo. Ako vam određene karakteristike, radnje ili stavovi kod drugih ljudi izazivaju neprijatnu, burnu reakciju ili otpor, to je dobar pokazatelj vaše sjene. Ovo će biti malo teško za svariti, ali ne možemo projektovati na druge ono čega nema u nama, tako da ako npr. u sebi nemamo krivice, ne možemo kriviti druge. Postoji jedna divna uzrečica:

“Čovjek koji krivi druge ima dug put pred sobom. Čovjek koji krivi sebe je na pola puta. Čovjek koji ne krivi nikoga je stigao.”

To ne mora nužno biti krivica. Širok je spektar destruktivnih emocija, uvjerenja, otpora i prianjanja koji su ništa drugo nego smetnja za naš mir. S tom spoznajom, sljedeći put kada vam neko izazove burniju reakciju, probajte tome pristupiti sa više razine ako možete, zastati na sekundu, zahvaliti se što ste otkrili ranjivi dio sebe, te se sa zanimanjem ili čak uzbuđenjem zapitati zašto to izaziva tako burnu reakciju u vama, i krenuti otpuštati te neprijatne emocije, ograničavajuća uvjerenja ili stavove na koje ste oštro prionuli.

To možete raditi naknadno tokom meditacije, ili u kontemplaciji, i svako ima svoj pravi način, ali ovo je okvirna polazna tačka. Da još jednom napomenemo – Osvještavanje je više od pola posla. Samim bacanjem svjetla na tu sjenu, vi ste odradili bitan, teži posao, i izvukli to iz vaše podsvijesti koja se, jadna, toliko uporno trudi da vam to da do znanja kako biste mogli osvijestiti mračni dio sebe. I njemu treba svjetla i ljubavi, pa prije svega tako i pristupite. Niste ništa manje vrijedni ako imate puno tame. Iznenadili biste se, ali svako je ima u određenoj dozi, samo što neko odluči raditi na tome, dok joj neko odluči dati da kao autopilot podsvjesno upravlja njegovim životom.

Ako imate hrabrosti da radite na tome, zahvalite se sebi i smatrajte to jednim plemenitim činom. Ako ništa, barem imate jedno veliko hvala od mene. Poslušajte savjet Tyrion Lannister-a i nosite to kao oklop, kako to niko ne bi mogao iskoristiti protiv vas. Integrirajte svoju sjenu, osnažite se i pustite svoje svjetlo da sija, jer svjetlo ne baca sjenu.

The post Metoda otpuštanja i integriranje sjene – Esencijalni alati za rad na sebi appeared first on Mirvana.

Proces takozvanog buđenja, awakening-a ili ascension-a je proces dizanja razine svijesti i uspinjanja Kundalini energije uz kičmu, a globalno je intenzivnije zavladao u proteklih nekoliko godina usljed određenih energetskih promjena i katalizatora kojima ste i sami mogli svjedočiti. Tokom životnih lekcija, duhovnih iskustava i određenih dešavanja koje ubrzavaju taj proces, sam put zna biti i poprilično nezgodan. Nekome je taj proces postepen i nježan, dok je nekome spontan i buran, ali srećom imamo na raspolaganju iskustva ljudi koji su te faze već prošli. Sama ova stranica je tu dijelom sa namjerom da aktivira i pomogne pri procesu buđenja onima kojima se to dešava, a koji možda ni ne znaju da su u tom procesu.

Kundalini, prana, qi, chi, ili ki je životna energija u svima nama, predstavljena kao zmija koja je sklupčana na samom dnu, koja čeka da se aktivira i vine u visine. Znam šta vjerovatno mislite – zmija, zar ona nije zavarala Evu u Bibliji? Ako svete knjige, mitologiju i folklor posmatramo doslovno, onda nas to može dovesti do poprilično morbidnog i depresivnog pogleda na svijet koji nam čak nema puno smisla, ali ako ih posmatramo sa gnostičkog aspekta znanja i vidimo kakva ih mudrost zapravo povezuje, konačno nam mogu imati smisla. Tako Jakovljeva (Ya’ qub u islamu) ljestvica do raja možda i nije doslovno drveno pomagalo dimnjačara, nego alegorija na kičmu i uspon životne energije do prosvjetljenja preko 33 pršljena, kao što to famozni simbol medicine Kaducej ili Hermesov štap predstavlja usponom dva polariteta zmija (Ida i Pingala) uz štap, odnosno kičmeni stub, sve do epifize gdje se postiže prosvjetljenje koje je simbolizirano krilima, a pojavljuje se u brojnim mitologijama.

Prilikom aktiviranja Kundalini energije i uspona kroz više energetske centre, dolazi do brojnih procesa i reakcija, što fizičkih, što duhovnih i energetskih. Pogled na svijet se mijenja, vidici postaju otvoreni za širi spektar pogleda i informacija, a i sama DNK biva unaprijeđena da poprimi sve te informacije. Međutim, pošto naše životne navike, uvjerenja i sav nakupljeni teret znaju stvarati određene blokade u fizičkim i energetskim tijelima, snaga ove energije može izazivati i neke neprijatnije senzacije prilikom procesa čišćenja.

Napomena: Ovo posmatrajte kao usputni okvirni vodič, a ne kao zamjenu za doktora. Ako imate neke od ovih simptoma, u svakom slučaju provjerite sa doktorom ili odgovarajućim stručnjakom, ali vam oni mogu poslužiti u slučaju da kod doktora niste dobili adekvatan odgovor, a dešavaju vam se malo “neobičnije” situacije.

Neki od simptoma su:

Promjene u spavanju, nesanica ili potreba za dužim spavanjem, te nasumična buđenja, pogotovo između 1 i 4 ujutro kada je po cirkadijalnom ritmu lučenje melatonina najjače.

Povećan broj sinhroniciteta (značajnih slučajnosti po Carl Gustav Jungu), i česta pojava neobičnih kombinacija brojeva, poput 11:11 na satu, 222, 333, 444 na tablicama i ostalim izvorima i slično.

Postavljanje pitanja “Ludim li?”

Fluktuacije u tjelesnoj temperaturi, povećana osjetljivost na hladnoću ili toplotu, te periodi ekstremne hladnoće ili toplote u tijelu ili ekstremitetima i problemi sa cirkulacijom. Talasi znojenja i topla energija u predjelu energetskih centara.

Bizarni snovi.

Promjene u ishrani. Neka hrana vam može odjednom postati odbojna ili možete razviti alergiju na nju, dok druga može postati privlačnija, te neobjašnjive promjene u tjelesnoj težini.

Simptomi prehlade koji se misteriozno pojave i nestanu. Promjene u osjetljivosti čula njuha, te problemi sa alergijama i sinusima (Ako ovo čitate u vrijeme epidemije, pandemije ili sezone alergija, ignorirajte, molim vas)

Generalni bolovi i napetost u tijelu koji nisu izazvani ozljedom ili bolešću, i neobične promjene i osipi na koži. Problemi sa probavom, apetitom i mučninom. Glavobolje, pritisak, električni i/ili pulsirajući osjećaj u predjelu čela, sredine glave ili tjemena. Vibracije, električne senzacije i pojačan statički elektricitet, te nagli grčevi i trzanja različitih dijelova tijela.

Palpitacije srca.

Nespretnost, vrtoglavica i gubitak koordinacije u vremenu i prostoru.

Povećan interni monolog i maštanje. Nasumični hiperaktivni naleti energije i inspiracije, napadi panike, anksioznosti, ubrzana mentalna aktivnost i nepovezane razbacane misli, te periodi intenzivne frustracije, bijesa ili razdražljivosti. Pored toga, nemogućnost koncentriranja na osnovne linearne informacije s vremena na vrijeme.

Osjećaj dubokog mira, ljubavi i međusobne povezanosti između svih živih bića.

Povećana potreba za odlaskom u prirodu ili mirnija okruženja, te introvertnije tendencije i potrebe za samoćom.

Osjećaj otuđenosti, izoliranosti, te gubitak osjećaja identiteta i potreba za odlaskom “kući” iako nemate predstavu gdje bi to moglo biti (Ovo nemojte pomiješati sa suicidalnim tendencijama)

Nagle promjene u poslu, interesima, prijateljima, hobijima ili nagla želja za selidbom na drugu lokaciju.

Promjene u osjetljivosti čula, pištanje u ušima i poteškoće u govoru.

Situacije koje biste inače nazvali paranormalnim, poput povećane telepatije sa ostalim ljudima i životinjama, te mogućnost da se vide energetska polja oko ljudi, životinja i predmeta. Određene “vidovnjačke” sposobnosti gdje jednostavno “znate” šta će se dogoditi prije nego što se dogodi, te pojačana intuicija. Čujete zvukove i informacije koje ne dolaze iz 3D realnosti. Električni uređaji se kvare u vašoj blizini, i sijalice znaju da trepere ili pregore. Osjećaj da niste sami, ili vidite određene siluete i energije. (Ne bojte se, sigurni ste)

Déjà vu.

Promjene u teksturi i brzini rasta noktiju ili dlaka.

Iznenadan interes za teme vezane za duhovnost. Gledanje filmova ili slušanje muzike sa spiritualnom tematikom.

Osjećaj da imate višu svrhu i da ste ovdje došli sa posebnom misijom. (Upozorenje da ovo ne preraste u takozvani mesijanski kompleks)

Još jednom da napomenemo – neki izolirani simptomi mogu biti od nekog ozbiljnijeg problema koji nema veze sa procesom buđenja, i u svakom slučaju to provjerite kod doktora, ali ako vam se većina ovih simptoma dešava i mislite da ludite, možete se malo opustiti i ohrabriti, jer se ovo dešava mnogim ljudima i niste sami.

Ako prolazite kroz ovaj proces, treba vam određena struktura za lakše navigiranje. Učite, istražujte, meditirajte, pijte puno vode i pokušajte da se što bolje brinete o svom tijelu. Ne morate mu dodatno otežati proces svojim nezdravim navikama. Dišite duboko, stanite na loptu, i ne dozvolite da vam preraste u psihozu. Takozvani monkey brain će biti malo intenzivniji na početku, ali treba vremena i adaptacije da se to sve slegne.

The post Simptomi buđenja appeared first on Mirvana.

Ego ima jednu simpatičnu tendenciju da dijeli stvari:

“To mora biti ovo ili ono.” 

“Ovo ide protiv onoga.” 

“Mi smo protiv njih.“

“Ja sam odvojen od drugih.” 

“Ili nauka ili duhovnost.”

“Ili duhovnost ili religija.”

“Ili crno ili bijelo.”

To je jedna od opšteprisutnijih iluzija koje su kroz historiju harale našim svijetom. Tako pored brojnih ostalih podjela dolazi i do podjele između religije i spiritualnosti. Jesu li to dva zaraćena tabora ili samo pjevaju istu pjesmu na drugi način? Ovaj post tehnički i nije edukacioni ili informativni, nego predstavlja interni monolog i shvatanja, dok su ostali edukacioni postovi namijenjeni baš za širenje edukacionog materijala i dizanje razine svijesti. Zamolit ću vas da ovome pristupite otvorenog uma, i ako vas nešto eventualno uvrijedi (što nije moja namjera ni u kom slučaju), da to shvatite samo kao moje veoma ograničeno ljudsko shvatanje drugog ugla istine, a ne kao lični napad.

Moj lični stav je da je sve povezano na neki način, i da u mnogo čemu ima istine, samo je bitno razdvojiti žito od kukolja u informacijama i prepoznati veću sliku i generalnu istinu, pa samim tim doći do zaključka koji je povezan sa zdravim razumom, ali i zdrav razum je relativan pojam. Omnizam je stav da nijedna religija nije kompletna istina, ali da u svakoj ima istine i vrijednih uvida, te da prema svakoj treba iskazati poštovanje. Ne tražim od vas da ga prihvatite, ali dobro je u podsvijesti imati tu informaciju za bolje shvatanje drugih. Vjerujem da će jednog dana duhovni i naučni progres ići rame uz rame, pročistiti dogme, neistine i manipulacije i preći u novu dimenziju postojanja, suživota i opšteg dobra, pošto smatram da se ovim načinima i nismo baš proslavili.

“Nauči kako da vidiš. Shvati da je sve međusobno povezano.” – Leonardo da Vinci

Pored dijeljenja, imamo i tendenciju da stavljamo stvari u kutije i etiketiramo ih. Tako je nastao i razdor između nauke i duhovnog, gdje su dogme sa obje strane kočile zajednički progres, te bi se sve od magije do duhovnog stavilo u zajedničku kutiju praznovjerja sa aspekta nauke. Osoba najograničenijeg opsega shvatanja stavi nešto u malu čvrstu kutiju za koju nema šanse da se išta promijeni, pa osoba šireg shvatanja to stavi u malo veću kutiju, dok osoba skroz otvorenog uma to stavi u otvorenu, labavu kutiju, dok je realnost da su sve te kutije još jedna iluzija i ograničavajuća uvjerenja. Kutije nema.

Šta je zapravo duhovnost, odnosno spiritualnost, i u koju kutiju ćemo je staviti?

Po mom ličnom shvatanju, koje se mijenja svakom novom spoznajom i lekcijom, duhovnost je potraga za ličnom istinom, za nečim većim, poput svrhe postojanja, i vjera u višu inteligenciju od sebe samog, te međusobnu povezanost svih živih bića, dok je religija organizirani vid filtriranja istine kroz određene prizme i propagiranje konkretnog seta pravila koji su često i dogmatski, te ne dozvoljavaju kritički osvrt. Religiozna osoba bi po nekoj logici trebala biti duhovna, dok duhovna osoba ne mora nužno biti religiozna, odnosno pripadati jednoj etiketi.

Postoji izreka: “Religija je za ljude koji se boje pakla, a spiritualnost je za one koji su ga već proživjeli.” Sama riječ religija potiče od riječi religare, što znači vezati, pa organizirana religija ima tendenciju da kontrolira, dok je duhovnost po mom shvatanju opcija da hodamo svojim, a ne tuđim putem, ali da i dalje snosimo odgovornost i pazimo na posljedice svojih radnji. Ne bih da ovo ispadne kao vickasta kritika jednog ili propagiranje drugog, jer svako može naći odgovarajuće argumente da hvali jedno, a ocrni drugo u svojoj verziji stvarnosti, a bit ove stranice su mir, ljubav, tolerancija i suživot. Ako svoju istinu vidite kroz bilo koju prizmu i volite to, molim vas, nastavite, ali ako kroz nju strahujete, osuđujete ili mrzite, koja god to bila, možda biste htjeli probati promjeniti pristup i vidjeti sami je li to bila vaša prava istina. Na kraju krajeva, i samo generaliziranje svih religija jednom riječju je tehnički ograničeno stavljanje u kutiju.

Da se razumijemo, poznajem divne religiozne ljude, i divne istine i vrijednosti se promoviraju kroz određene religije, a i po razinama svijesti, većina tih religija kalibrira iznad 500 (ljubav), ali šta nam onda predstavlja prepreku u tome da ta ljubav zavlada i opštom populacijom i ljudima koji ih praktikuju, jer donedavno, ni 0.4% ljudi nije dostiglo razinu ljubavi? Ako se religija koristi za propagiranje istinskih vrijednosti, a ne kao boja dresa koja nas dodatno dijeli i navodi na ratove, ljubav bi možda bila i češća pojava. Ako na ovo reagirate sa “pa moja religija propagira mir”, to mi je veoma drago za čuti, jer to znači da sami imate dominantnu energiju ljubavi, ali osoba koja je na razini stida i osoba koja je na razini ljubavi neće isto vidjeti dok čitaju istu vjersku knjigu. Jedna će vidjeti opravdanje da nekoga ubije, dok će druga spoznati nešto osnažujuće.

Što više prianjamo egom na jedan koncept, osobu, uvjerenje ili ideju, to više otpora i osjetljivosti imamo ako dođemo do nečega što nam izgleda kao napad na to, ali shvatite to kao ranjivu tačku za trening, gdje možete raditi na jačanju tog dijela, jer poanta svega je izgraditi tu snagu gdje vas ništa ne može poljuljati. Ako ja nosim plavu majicu i nasumična osoba me pita zašto nosim crvenu, to neće izazvati naglu reakciju u meni ili želju da ga napadnem, čak će mi biti blago konfuzno i simpatično jer znam da nosim plavu majicu. Ako ta osoba spomene neki neizliječeni dio mene, koji mi aktivira određeni živac, to je odličan pokazatelj onoga što trebam izliječiti. Tako bi Mahatma Gandhi rekao: “Niko me ne može povrijediti bez mog odobrenja.”

Sama bit mog dosadašnjeg shvatanja istine kroz duhovnost je to da je decentralizirana. Nemamo centralne ljude oko kojih se sve vrti i koji imaju monopol na Božiju ljubav. Ne plaćamo nikome članarinu kako bismo bili vrijedni onoj inteligenciji koja nas je i stvorila bez uložene marke, te nam ne treba posrednik za komunikaciju i povezanost sa tom višom silom. Mi nismo ljudi koji imaju duhovno iskustvo, nego duhovna bića koja imaju ljudsko iskustvo. Ja odgovaram za svoj život i postupke, i na meni leži odgovornost da drugima i sebi popravim kvalitet života, a ne da očekujem od drugih da to urade, ili da im nanosim štetu. Svi smo jedno, i tek kroz jedinstvo i ljubav možemo napredovati, a povezani smo i tehnologijom pa se svijest može dizati na brojne lakše načine, i nemamo više potrebu za novim prorocima ili eksternim spasiocima koji su poslužili u svojoj fazi evolutivnog razvoja, i hvala im. Ništa nije slučajno, pa i trenutak kada me neko iznervira služi kao sinhronicitet koji mi ukazuje na neizliječeni dio mene. Neko drugi duhovnost posmatra kroz totalno drugu prizmu svog ličnog shvatanja i razine svijesti, i to je OK, jer život je subjektivna percepcija realnosti ako se sjećate. Ko sam ja da namećem svoje shvatanje i istinu drugima?

Zašto tvrdoglavi ego ne pomaže rastu i suživotu?

Postoji jedna divna poučna pričica o grupi slijepih ljudi koji su se po prvi put susreli sa slonom. Niko im ga ranije nije opisao, niti su imali priliku da ga detaljnije ispitaju. Svaki slijepi čovjek uzme da opipava jedan dio slona, i opisuje tu životinju sa pretpostavkom da taj dio predstavlja cjelinu.

Čovjek koji opipava kljovu tvrdi da je slon mršav, oštar i ubojit kao koplje.

Čovjek koji opipava jednu stranu slona tvrdi da je slon ravan i čvrst kao zid.

Čovjek koji opipava jednu nogu tvrdi da je slon jedno veliko stablo.

Čovjek koji opipava uho tvrdi da je slon magični leteći ćilim.

Čovjek koji opipava vrh repa tvrdi da je slon komad užeta.

Čovjek koji opipava surlu tvrdi da je slon jedna velika zmija.

Nećemo insinuirati šta je sedmi čovjek eventualno mogao opipati u slučaju da je bio s njima, ali u ovoj nadasve poučnoj priči, došlo je do oštrog sukoba između njih, koji se kasnije riješio dogovorom da moraju sagledati cjelinu, a ne samo dijelove.

Uzmimo za primjer scenu gdje Osoba A u jednoj vjerskoj denominaciji ima iskustva koja su se čvrsto pokazala kao prava čudnovata istina, ali hipotetička osoba B postiže te efekte na druge načine, i smatra da je njen način pravi. Ko je u ovom slučaju u pravu? Osoba A je doživjela ta iskustva, osjetila izvornu istinu i povezala ih sa indoktriniranim sistemom uvjerenja ili onim sistemom po kojem joj je najlakše bilo posložiti neurone u smislenu cjelinu. Nazovimo to Religija A. Sa druge strane, osoba B je preko druge prizme doživjela ista iskustva, možda čak i većeg intenziteta prilikom praktikovanja Religije B. Osobi A je pored tih čuda i dijelova izvorne istine, određenim dogmama i nametanjem krivice (guilt trip) smanjen osjećaj vrijednosti i isprogramirana je gustom destruktivnom krivicom, te ubijeđena da je od starta rođena kao manje vrijedna, te da se mora iskupiti za samo svoje postojanje, i da tu i ostale krivice može kompenzovati novčanim donacijama u kancelariji A, te da je taj put jedini pravi. Šta bi ova osoba pomislila kada bi joj osoba B pričala o svojim iskustvima?

“Zaposjeli su ga demoni.”

“Kako on može vjerovati u to?”

“On će gorjeti u paklu!”

Možda je primjer previše banaliziran, i to naravno neće uvijek biti slučaj, ali služi za primjer krutog držanja za uvjerenje u bilo kojoj sferi života, ne nužno duhovnoj. Je li Osoba B manje vrijedna zato što je imala svoje iskustvo koje se ne podudara sa setom pravila koja su nametnuta Osobi A? Trebamo li osuđivati osobu A zato što osuđuje Osobu B? Naravno da ne, jer svrha ovoga je da bolje razumijemo i sebe i druge. Sama Osoba A jednostavno vidi tu istinu i smatra je objektivnom, i isprogramirana je krivicom. Ako znamo da osobe koje imaju puno krivice u sebi projektuju tu krivicu i osuđivanje na druge, trebamo imati suosjećanje prema toj osobi, umjesto da je smatramo naivnom, glupom ili ograničenom. Ako mislimo da je samo naš put onaj pravi, a da su svi drugi u krivu, to koči rast i nameće svoju volju na druge, te nama stvara otpor i potrebu da ih mijenjamo, pri čemu to emituje destruktivnu energiju razine ponosa iz članka o razinama svijesti.

Tvrdoglavost pri banalnim stavovima u ovoj sferi potpomaže i rastu ateizma, jer uzmite za primjer današnjeg prosječnog tinejdžera koji razmišlja kritički i odbija da vjeruje u Boga. Nije mu tu nužno kriv neki tamni entitet koji ga je zaposjeo, nego dogme i bajke koje mu nemaju smisla, a okolina mu daje fiksne dogmatizirane kutije kao jedine opcije iz kojih može izabrati prizmu shvatanja duhovnog aspekta života. Ako toj osobi većina stvari nema smisla, a prezentirano joj je kao da samo ima opciju da prihvati jednu varijantu kao jedinu apsolutnu istinu, ne možemo je kriviti kada takozvanom krivicom po asocijaciji ta osoba odbaci kompletan set uvjerenja. Pored toga, pošto vanjska realnost reflektira naše sisteme uvjerenja, u subjektivnoj realnosti ove osobe će samo biti sve više i više dokaza kako Boga nema. Ako grupa A sa jednakim elanom brani svoja uvjerenja kao grupa B, da li to diskredituje obje grupe? Naravno da ne, ali samo ako uzmemo u obzir mogućnost da u svakoj grupi ima određene istine. Ako spojim punjač na jednu utičnicu, znači li to da u drugoj nema električne struje? 

Kruta, ponosna shvatanja dovode do ratova i netolerancije, čak i među podgrupama unutar jednog sistema, te do propuštanja glavne poante života, jer zamislite to što nazivamo Bogom, odnosno Izvorom (inače toliko prekompleksan pojam da je samo korištenje riječi i imena fulanje poante svega), beskonačnu silu koja je nama i drugima dala život. Ko smo mi da odlučujemo ko ima pravo da živi, a ko ne, ovisno o poklapanju naših sistema uvjerenja ili ponašanja? Ako vam neko propagira podjelu ili dijeljenje, dolazi li to direktno iz tog izvora ili je prošlo kroz određene filtere struja kojima to odgovara? Ljudi imaju tendenciju da antropomorfiziraju stvari o kojima nemaju razumijevanje, pa smo toj višoj sili dali svoje atribute, i često je znamo predstaviti kao ljutog, ljubomornog muškarca koji nema pametnijeg posla nego da osuđuje ono što je jedan skoro neprimjetan dio njega. Tvrdoglavo prianjanje na koncept samo stvara patnju, i može se provući u svakoj sferi života, i nije bitno odnosi li se na uvjerenje da je vaš religiozni ritual superiorniji od drugog ili da svi drugi trebaju postati vegani ako ste vi jedan, i kako vas to čini boljima od drugih, jer u trenutku susretanja sa ljudima koji imaju drugu verziju istine, to se može smatrati invalidacijom i napadom na vašu istinu, te potrebu za branjenjem i nametanjem svoje.

Lično sam se uvjerio u kanaliziranje te svete energije iz više izvora, i sa prijašnjeg stava da su to sve samo hokus pokus trabunjanja različitih kultova koji kradu jedni od drugih sam se uvjerio da zapravo i nisu, i da se kroz otvoreniji pristup mogu nadopuniti i iskoristiti za opšte dobro umjesto za dijeljenje, ratove, ubijanje i projektovanje vlastitih nesigurnosti i rana na druge, te opravdavanje gnusnih činova upakovanih kao svete radnje, ali opet nemam pravo nametati svoj svjetonazor na druge koji to ne vide tako. Samo mogu pokušati da držim ogledalo i navedem ih da spoznaju ono što suštinski jesu, ali nemam pravo da ikoga mijenjam. U mržnji, osuđivanju i ubijanju nema ništa sveto, ali ako želite da vjerujete u to, ne mogu vam braniti niti vas osuđivati, jer sami birate svoj put i svoju istinu. Jedino na što bih apelovao je da ne nanosite patnju sebi ni drugima, ili barem da pratite zlatno pravilo koje je osnovno u svim religijama, a koje se često zanemaruje: Ne radite drugima ono što ne želite da se radi vama.

Kanaliziranje

Kanaliziranje je jedna bitna tema koju sada moram samo površno načeti. U našem mozgu se nalazi određena žlijezda koja se zove epifiza (pineal gland) i o njoj ćemo detaljnije pisati u drugim tekstovima. Pored određenih funkcija, od kojih je i lučenje hormona melatonina, epifiza ujedno ima i piezoelektrična svojstva, kao i svojstva transduktora. Transduktor je nešto što pretvara jedan vid signala ili energije u drugi. Antena je jedan primjer transduktora, pa tako određeni signal pokupi iz zraka, pretvori u drugi, pošalje TV-u koji vam kroz zvuk i sitne piksele na ekranu to predstavlja kao audio-vizuelno iskustvo. Zdrava, dekalcificirana i razvijena epifiza tako uspije nama nevidljive frekvencije pretvoriti u signal i podatke koji nam iole mogu imati smisla. Sve informacije i znanja postoje u kvantnom polju svih informacija, te ih mi samo kanaliziramo, a ego nalijepi kao svoju tvorevinu. Tako funkcionišu (pravi) vidovnjaci, ljudi koji kanaliziraju određenu umjetnost, knjige, svete knjige, pjesme, ali i izume, kao što je to bio slučaj sa Nikolom Teslom. Sam Nikola Tesla je priznao da on samo posuđuje te ideje iz polja više inteligencije, citatom:

“Moj mozak je samo prijemnik. U svemiru postoji izvor iz kojeg crpimo znanje, snagu, inspiraciju. Nisam pronikao u tajne ove jezgre, ali znam da postoji.”

Potencijalni problem i konflikt nastaju ako pomislimo da samo osoba X ima monopol na kanaliziranje, te prihvatamo samo jednu stranu priče, a ostalo etiketiramo demonskim, spalimo na lomači kao inkvizicija, ili smatramo ludim. Naravno, u svakom slučaju razborito treba filtrirati sav sadržaj do kog dođemo, jer i kanaliziranja znaju dolaziti iz nižeg, tamnijeg opsega energija i nemati naše dobro u svom interesu, ali stavljanje svega u jedan koš je ekvivalent generaliziranju cijele grupe ljudi jer ste imali loše iskustvo s jednim. Zašto spominjem kanaliziranje? Zato što je određeni vid informacija u ovu realnost došao baš preko tog medija, i to generalno iz dosta visokih dimenzija postojanja koje zaslužuju posebnu temu, ali bitna stvar za napomenuti je to da pri kanaliziranju može doći do šuma i smetnji koje mogu biti uzrokovane i filterom onoga koji to kanalizira. Zamislite to kao da frekvenciju radio stanice pomjerite negdje između dvije stanice i krenete hvatati oba signala. Bez adekvatne zaštite i pripreme, može doći baš do takvih smetnji, ili čak do prebacivanja na nižu frekvenciju. Navodno, epifiza nam je prijemnik, dok srce određuje stanice.

Spomenut ćemo a priori tvrdnju da određena bitna kanaliziranja dolaze sa visoke, razvijene, čiste frekvencije, možda čak od razvijenije civilizacije od nas, koja živi u (recimo) 12. dimenziji postojanja. Ta hipotetička civilizacija uopšte nema govorne aparate i komunicira telepatijom, te samim tim nema ni riječi, ali energija prenosi informaciju i određena srž se može prenijeti. Zato imamo epifizu kao transduktor te energije. Pored toga, i dalje nije baš moguće prenijeti kompletno znanje jer je naša realnost i shvatanje poprilično ograničeno i jednostavno nismo opremljeni za ta shvatanja, pa ne možemo ni dobiti kompletnu istinu o postojanju odjednom. 

Tu su još i same semantičke razlike u jeziku između ljudi sa iste dimenzije, i iste planete. Jeste li ikada pokušali u Google Translate utipkati jednu rečenicu, pa onda “šaltali” jezike zaredom i provući kroz više jezika, pa se vratiti na početni? Je li rečenica ostala autentična?

Uzmimo za primjer razliku u DNK između ljudi i određenih vrsta majmuna, i primjer gorile Hanabiko (Koko), čija se DNK od naše okvirno razlikuje za mizernih 1-2% i genetski nam pored čimpanzi i bonobo majmuna dođe kao najbliža vrsta na ovoj planeti. Spustite gard slobodno, jer ovo nije pokušaj dokazivanja ili osporavanja Darwinove teorije, pošto je i to tema za sebe, nego nešto što bi nas moglo zaintrigirati pri pokušaju poređenja određenog koncepta. Gorila Koko je jedan divan primjer ostvarivanja komunikacijskog kanala između dvije različite vrste, gdje je ovo divno stvorenje uspjelo da nauči znakovni jezik i komunicira sa ljudima na razini vokabulara trogodišnjeg djeteta (link). Impresivno, zar ne? Gorila Koko je uspjela da razumije određene koncepte, shvati pojam ljubavi i efikasno izrazi svoje zahtjeve, žaljenja i potencijalno je imala i smisao za humor, ali se sa njom moglo komunicirati samo o osnovnim temama.

Zašto spominjemo ovo? Iako je ovo veoma impresivno, sjetimo se da je genetska razlika između nas samo 1-2%, a razlike koje uključuju intelektualni nivo, izgled i brojne druge karakteristike su i dalje toliko velike da nam je vokabular razine trogodišnjeg djeteta nešto impresivno. Sa gorilom se nije moglo pričati o kvantnoj fizici, arhitekturi, filozofiji ili duhovnosti. Šta ako su razvijenije civilizacije od nas, one iz viših dimenzija, tako 1% razvijenije od nas, ili možda i više? Jesmo li mi na razini trogodišnjeg djeteta za njih, pa nam ne mogu davati svoja poimanja univerzuma, te postoji li šansa da to, i da žele, jednostavno ne mogu iskomunicirati na dovoljno lagan način da mi to shvatimo? Možete li mravu objasniti teoriju relativnosti? Jesu li nam određene objave došle kroz neke više kanale, pa se usljed određenih smetnji i tamnijih sila, agendi i manipulacija to iskrivilo ili izgubilo u komunikacijskom kanalu? Ne mogu vam to reći, jer ne znam, a ne biste mi ni vjerovali, ali u mom shvatanju, nema smisla da se na radio stanici ljubavi koju drži neko ko te voli više od roditelja emituje emisija o tome kako trebaš mrziti brata ili sestru.

Hvala na razumijevanju.

The post 50 Nijansi Duhovnosti i Tolerancije appeared first on Mirvana.

Postoji više slojeva i dimenzija opisa svijesti i onoga što ona znači. Oxford Living Dictionary definira svijest kao “stanje svjesnosti i reagiranja na svoje okruženje”, “svjesnost ili percepcija neke osobe” i “činjenica svjesnosti uma o sebi i svijetu.” U duhovnom svijetu je usko povezana sa određenom višom inteligencijom, koju u religiji nazivaju Bogom, Spiritus Mundi, Izvornom Energijom ili kvantnim poljem u kvantnoj fizici. Kroz definiranje običnim riječima nećemo postići mnogo efekta koji to precizno mogu pojasniti našem linearnom umu, ali pođimo od pretpostavke da je svijest nivo samospoznaje koju viša inteligencija ima kroz određenu fokalnu tačku, nas. Svaka individua živi i posmatra život sa određenog nivoa i sa određenim stepenom budnosti i svjesnosti svojih i tuđih radnji. Sam život je subjektivna percepcija realnosti, pa tako možemo zamisliti da je svako jedna unikatna kamera sa različitim otvorom blende i specifikacijama.

Postoje dva vida progresije – horizontalna i vertikalna. Horizontalna progresija bi predstavljala ono materijalno što smo postigli u životu. Zamislite svoj život kao jednu fotografiju. Sve ono što imate i što se da predstaviti vanjskom svijetu kao neki vid materijalnog postignuća, vaš posao, porodica, kuća, te bilo šta što bi se dalo vidjeti na toj slici, predstavlja horizontalnu progresiju, dok unutrašnji mir, razina ispunjenosti i svijesti predstavljaju vertikalnu progresiju. Ona se ne vidi na toj fotografiji, jer je dio internog procesa, ali jedna bitna stvar za napomenuti je ta da što je vertikalna progresija veća, to nam je manje stalo do horizontalne.

Često ćete primjetiti kako produhovljenije osobe manje mare za materijalnim i nemaju taj vid povezanosti ili ovisnosti o materijalnom. To naravno ne znači da je materijalni svijet nebitan, niti da insinuiramo da je novac korijen svakog zla ili mjerilo nečijeg stepena duhovnosti. U ovom tekstu ćemo se fokusirati na vertikalnu progresiju.

Doktor David R. Hawkins, svjetski poznati pisac, duhovni učitelj i istraživač svijesti, je svojim radom donio znatan doprinos lakšem razumijevanju svijesti, pogotovo kroz prizmu analitičkog linearnog uma. U njegovoj knjizi Power vs Force (Snaga protiv Sile), možete saznati više o kliničkoj studiji i kineziološkom istraživanju sprovedenom tokom perioda dužeg od 20 godina. Doktor Hawkins je sa svojim timom, počevši od teorije kako bi mogao postojati neki vid kolektivne svijesti, međusobne povezanosti između bića (slučajevi gdje bi riba imala reakciju kada bi druga riba iz njenog jata, udaljena 400 metara, primjetila predatora, i brojne slične situacije kod drugih društvenih životinja, ptica, insekata i ljudi) posvetio znatan dio svog života proučavajući je.

Vođeni prijašnjim istraživanjima, došli su do zaključka da nam je tijelo povezano sa tim globalnim internetom koji nazivamo kolektivna svijest, i kako kroz kineziološka ispitivanja, putem mjerenja otpora mišića, možemo doći do odgovora na binarna (da / ne) pitanja. Zamislite kolektivnu svijest kao neograničeni server pun podataka čiju istinitost možete pretraživati upitima. Istinit upit koji taj server prepozna bi bio 1 u binarnom kodu, a neistinit 0. Ako pred ispitanikom izjavite pozitivnu, odnosno tačnu tvrdnju, ispitanikov deltoid, koji je postavljen na 90° od trupa, će reagirati jako i pružiti otpor, te će trebati velika sila da se mišić obori. Ako mu predstavite negativnu, štetnu ili neistinitu tvrdnju, mišić će reagirati slabo i popustiti pod silom vašeg pritiska.

Studija je počela od jednostavnih testiranja, gdje su se provjeravale materije koje su štetne ili korisne za organizam. Ispitanici kojima bi se na solarni pleksus stavio vitamin C, pružali bi jak otpor pri testiranju, što bi značilo da ta tvar ima korisni učinak na njihovo tijelo, dok bi prilikom istog tog testiranja sa rafiniranim šećerom, ispitanik pokazivao slab, odnosno negativan otpor. Naravno, to je dovelo do pretpostavke da bi ispitanik znajući o tvari i njenom učinku svjesno mogao da utiče na rezultat, pa je iz tog razloga provedeno još jedno ispitivanje sa oko 1000 ljudi naslijepo. U 500 koverata je bio stavljen vitamin C, a u 500 rafinirani šećer, i izvršeno je ispitivanje koje je pokazalo iste rezultate kao prilikom prijašnjih ispitivanja, što znači da ispitivanje ne ovisi o svjesnom uticaju ispitanika.

Od naučnih dostignuća do upita za lični razvoj ili zdravlje, postoje mnogobrojne, ako ne i neograničene koristi i primjene ovog istraživanja i metoda. Zamislite samo da se za tu metodu znalo prilikom pronalaska elementa za niti za sijalicu. Elementi bi se podijelili na dvije skupine, pa bi se (banalnim primjerom) postavljala tvrdnja poput “Element koji nam treba za ovaj izum je u ovoj skupini” i svaka skupina bi se dijelila na pola dok se ne bi došlo do odgovarajućeg elementa, wolframa, tungstena itd.

Pored toga, provjeravati se može bilo koji aspekt nečijeg života, ali prije toga se mora postaviti tvrdnja “Smijem kalibrirati istinitost ovoga” jer postoje slučajevi gdje odgovor može biti tačan ali sa druge razine svijesti ili za drugi period vašeg života, pa vam ne bi bio od koristi taj odgovor. Uzmimo za primjer da želite provjeriti je li osoba A pravi partner za vas. Možda ne smijete dobiti odgovor od kolektivne svijesti, jer bi mogao biti kontraintuitivan ili štetan za vas. Je li ta osoba idealan partner za vas u tom životnom periodu? Možda vas upravo ta osoba svojim lekcijama i kontrastom dovuče do one prave, ali bi vas negativan odgovor obeshrabrio i odustali biste.

Skala

Nakon detaljnih istraživanja, Hawkins je sa svojim timom uspostavio referentni sistem za mapiranje određenih pojmova i koncepata. Uspostavio je okvirnu logaritamsku mapu svijesti, od 0 do 1000, gdje je 200 i iznad istina, a 1000 krajnji limit ove fizičke realnosti. Kalibriranjem određenih osoba ili pojmova po ovom referentnom sistemu, uvidjeli su da se sve savršeno uklapa i da više ljudi tokom kalibracije dobije isti broj za isti pojam. Tako smo dobili Power vs Force (snaga protiv sile) skalu, koja nam je omogućila da što linearnije predstavimo određene nelinearne pojmove.

Skala predstavlja više stvari odjednom, koje su ujedno i povezane: količinu istine u nečemu, razinu svijesti, energetsko / privlačno polje, dominantnu emociju i vibraciju, te nivo podržavanja života. Primarna podjela skale je na snagu (iznad 200) i silu (ispod 200). Sila je domena ega i nije samoodrživa, dok za snagu ne treba dodatno gorivo kako bi opstala. Majci ne treba ponovni stimulans kako bi voljela svoje dijete. Energije sile (ispod 200) crpe životnu energiju, dok energije snage (iznad 200) podržavaju život. Na nižim razinama smo skloniji entropiji i drugom zakonu termodinamike, dok smo na višim lakši.

Kalibrirati se može svaki pojam, jer sve ima određenu dozu svijesti u sebi. Tako možete kalibrirati knjige ili dokumentarce i znati jesu li puni laži i nepotrebnih informacija, ili su vrijedan alat za edukaciju i osnaživanje, a možete ih provjeravati kao cjelinu ili rečenicu po rečenicu, pošto se u generalno istinitim djelima znaju potkrasti i ne tako istinite tvrdnje. Generalno postoji pravilo – stvari ispod 200 štete, odnosno spuštaju našu razinu svijesti, dok nas stvari iznad naše razine prosvjetljuju. Pored toga, sama istina nije jednostavan, linearan pojam. Ovisi i o razini sa koje se posmatra, jer može biti validna za jednu razinu, dok na drugoj možda čak nema ni smisla. Čisto intelektualni koncept može biti tačan na razini razuma, ali na višoj poput ljubavi ne kalibrira jer ljubav to, da tako kažemo, ne zanima.

Tako možemo kalibrirati i nečije stanje svijesti, a to stanje označava njihov svjetonazor, dominantno emotivno stanje i odnos prema životu i ostalima, a samo kalibriranje se vrši formulisanjem tvrdnji ovog principa – Na Hawkinsovoj skali razina svijesti od 0 do 1000, gdje je 200 i iznad istina, a 500 ljubav, osoba X kalibrira više od 500. Ako se pokaže negativno, provjerava se niži broj. Ako je pozitivno pokuša se sa većim brojem, npr – Kalibrira više od 600, i tako sve dok se ne dođe do tačnog broja. Postoje određeni parametri koji su bitni za kalibraciju. Osoba na kojoj se testira mora biti iznad 200 u toku testiranja, ne smije biti pristrasna i privržena jednom odgovoru, ne smije nositi nakit, metalne predmete na sebi, a i pored toga, na nekih 10% populacije kalibriranje ne radi, pa je potrebno naći adekvatnog partnera, provjeriti sa određenim sigurnim tvrdnjama i usporediti sa ostalim izvorima.

Ako ste spremni pristupiti ovome otvorenog uma, kompilaciju nekih kalibriranih pojmova možete vidjeti na ovom linku, ali imajte na umu da jedna tvrdnja može kalibrirati istinito na jednoj razini, gdje je nepojmljiva na drugoj, pa ne dozvolite da vam to unese određenu konfuziju. Tvrdnja poput “Vrijeme smrti je određeno tokom rođenja” tako npr. kalibrira istinito ali ne znači nužno da imate X broj dana koji otkucavaju, nego da u metafizičkom svijetu vrijeme ne postoji kao koncept, i da se svaka tačka našeg postojanja nalazi u jednom beskonačnom “sada.”

Naše stanje svijesti se reafirmira percepcijom realnosti, što znači da ćemo dobiti povratnu informaciju u samoj realnosti koja će potvrditi tu razinu svijesti i sistem uvjerenja. Osvještenoj osobi ovo može poslužiti kao odličan alat da vidi kakve dominantne energije i uvjerenja sadrži, dok neosvještenoj osobi može djelovati kao okrutno prokletstvo. Osoba koja je u bijesu će manifestirati situacije gdje će svijet biti protivnički nastrojen i time izazivati dodatni bijes koji samo potvrđuje kako ima razloga da se ljuti. Osoba koja je u strahu ne rezonira sa optimističnim citatima sa flaše vode jer ona vidi zastrašujuću realnost. Osoba na višoj razini svijesti se ne zamara niskim problemima i strahovima, dok osobi na nižoj razini ove osobe potencijalno djeluju kao luđaci jer nisu iskusili to iskustvo i ne vjeruju da ono postoji.

Ego percipira svoju realnost kao objektivnu istinu i projektuje svoja iskustva i verziju istine na druge, misleći da je svako imao isto iskustvo i posmatrao ga sa iste razine. Ako čuda ne postoje u našoj percepciji realnosti, zaključimo da su nemoguća, i da svi koji pričaju kako su ih doživjeli zapravo haluciniraju. Ako dozvolite, podijelit ću sa vama i jednu pjesmu koju sam napisao, ne zbog njene umjetničke vrijednosti, nego zbog lakšeg dočaravanja ovog multidimenzionalnog pogleda na svijet.

Skala je logaritamska, a ne linearna, što znači da 500 nema duplo jaču amplitudu od 250, nego je razina od 500 u tom slučaju jednaka 10⁵⁰⁰. Jedna osoba koja kalibrira na 700 balansira energiju 70 miliona pojedinaca ispod 200, jedna osoba na 600 balansira 10 miliona ljudi ispod 200, jedna osoba na 500 balansira 750.000 osoba ispod 200, jedna osoba na 400 balansira 400.000 osoba ispod 200, dok 12 osoba na 700 ima energetski ekvivalent jednog avatara od 1.000, tako da je dizanje vlastite razine svijesti jedna od najnesebičnijih stvari koje možemo uraditi. Drugim riječima – budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.

Stid – Energetska razina 20

Stid je, vjerovali ili ne, najniža emotivna vibracija koju možemo osjećati i graniči sa sa samom smrću. Ako se prisjetimo da viši nivo energije ove skale podržava i jača život, dok ga niži dio skale crpi, možda nam i ima smisla to da su u određenim društvenim okolnostima situacije povezane sa stidom bile ravne smrti, poput protjerivanja iz zajednice, što je bio ekvivalent smrti u primitivnim zajednicama, ili ako ćemo u ekstreme, japanski ritual seppuku / harakiri gdje bi osramoćena osoba počinila samoubistvo pri gubitku časti.

Rana izlaganja intenzivnijem stidu (poput seksualnog zlostavljanja) znaju iskriviti i znatno oštetiti ličnost osobe ako se to ne tretira adekvatno. Po Frojdu, stid izaziva neurotične poremećaje, i destruktivan je za emotivno i fizičko zdravlje. Koristi se kao alat za okrutnost, pa i same žrtve stida znaju postati okrutne, poput slučajeva gdje djeca izložena većoj količini stida znaju biti okrutna prema životinjama ili prema ostalima.

Samo ponašanje osoba koje kalibriraju oko 20 na ovoj skali je veoma opasno i skloni su halucinacijama optužujuće prirode, paranoji, a neki postanu psihotični ili imaju tendenciju da počine bizarne zločine. Neke individue bazirane na stidu to kompenzuju sa perfekcionizmom i krutošću, pri čemu postanu netolerantni, dok neki ekstremni slučajevi to manifestiraju projektovanjem svog nesvjesnog stida na druge, gdje opravdavaju napade na svoje žrtve, kao što je to slučaj kod serijskih ubojica koje bi za žrtve birale prostitutke ili ostale “zle” žene po njihovom moralnom seksualnom kompasu. Stid je samo dno energetske ljestvice i najdestruktivnija je energija po život.

Krivica – Energetska razina 30

Krivica se u društvu često koristi za manipulaciju i kažnjavanje, i manifestira se u različitim vidovima izražavanja, poput kajanja, samooptuživanja, mazohizma, i čitavog jednog spektra različitih simptoma mentaliteta žrtve. Na ovoj razini, osoba želi da kazni ili da bude kažnjena. Nesvjesna krivica stvara psihosomatska oboljenja, sklonost nezgodama i suicidalna ponašanja, a može se prepoznati pri sklonosti osobe da osuđuje druge. Mnogo ljudi se bori sa nekim vidom krivice čitav svoj život, dok se drugi očajno bore u pokušaju da je izbjegnu pri amoralnom poricanju iste.

Dominacija krivice stvara preokupaciju konceptom “grijeha”, neoprostivom emocionalnom stavu koji religiozni demagozi često zloupotrebljavaju za kontrolu i manipulaciju. Jedan od načina kako se mehanizam ega suočava sa krivicom je projekcija. Takozvani “prodavači iskupljenja”, opsjednuti kažnjavanjem, često i sami projektuju svoje nesvjesne krivice na druge. U nekim potkulturama imamo slučajeve poput samoflagelacije (bičevanja) ili javnih ubijanja životinja. Krivica izaziva bijes, i ubijanje često zna biti njeno izražavanje. Jedan od vidova ispoljavanja krivice je smrtna kazna, koja zadovoljava populaciju u kojoj ima dominantne energije krivice.

Ova energija voli etiketirati nešto kao zlo, ili loše, i Boga vidi kao osvetoljubivog i sklonog kažnjavanju. Krivicom smo programirani iz više izvora – iz društva, roditelja, religije ili negativnih društvenih programa, pa tako zna prevladavati u formi samoosuđivanja i posmatranja sebe kao bezvrijednog crva koji ne zaslužuje ljubav ni spas, te za koga nema nikakve nade ili oprosta. Može se premostiti suosjećanjem, oprostom i realizacijom da su čovječanstvo i individua ograničeni, neupućeni i nesvjesni onoga što rade. Krivica je posljedica sjećanja na zažaljene prošle radnje. Ovo se može premostiti rekontekstualiziranjem, jer greške su prirodne bezlične posljedice učenja i razvijanja, i samim tim su praktično neizbježne. Krivica može biti edukaciona emocija koja služi kao upozorenje da se iste greške ne ponove. Prošlost se ne može ponovo pisati, ali se njen kontekst može promijeniti.

Apatija – Energetska razina 50

Ova razina se odlikuje siromaštvom, očajem i beznađem. Svijet i budućnost izgledaju mračno, i generalno stanje je stanje bespomoćnosti, gdje žrtve ovog stanja ne samo da nemaju resurse, nego ni energiju da iskoriste ono što bi moglo biti dostupno. Ovo često zna biti razina beskućnika ili napuštenih, a često je i stanje starih i izoliranih hroničnim i progresivnim bolestima. Ljudi u ovom stanju su percipirani kao teret onima oko sebe, i društvo generalno nema dovoljnu motivaciju da pomogne kulturama ili pojedincima na ovoj razini, jer ih obično smatraju traćenjem resursa. Primjer ovoga bi bile ulice Kolkate / Kalkute, gdje bi se samo osobe poput Majke Tereze i njenih sljedbenika usudili da kroče. Apatija je razina napuštanja nade, i rijetki imaju hrabrosti da se suoče s njom lice u lice, i često se prepoznaje u vidu pitanja poput “Zašto se truditi uopšte?”

Tuga – Energetska razina 75

Ovo je razina tuge, gubitka i zavisnosti. Mnogi od nas su to iskusili i više puta tokom svog života, ali oni koji ostanu na ovoj razini žive u stalnom žaljenju i depresiji. Ovo je razina žaljenja, oplakivanja i tugovanja za prošlošću, a pored toga je i razina ljudi kojima je gubitak postao navika, pa i hroničnih kockara koji su prihvatili gubitak kao dio svog životnog stila, što često rezultira gubitkom poslova, prijatelja, porodice, prilika, pa i novca i zdravlja. Ako se osoba izloži većim gubicima rano u životu, može postati sklonija pasivnom prihvatanju tuge kasnije, kao da je tuga cijena koju plaća za život.

Osoba na ovoj razini vidi tugu u svemu, te je zastupa osjećaj nemogućnosti da se zamijeni ono što je izgubljeno. Postoji generalizacija iz određenog, gdje se gubitak voljene osobe izjednačava sa gubitkom same ljubavi. Na ovoj razini, to može izazvati ozbiljnu depresiju ili čak i gore posljedice, ali iako je tuga takozvano “groblje života”, i dalje ima više energije nego razina apatije. Ako traumatizirana osoba u apatiji počne da plače, barem znamo da joj je bolje, jer kada počne da plače, opet će početi da jede i živi.

Strah – Energetska razina 100

Na ovoj razini, mnogo više životne energije je dostupno, jer je strah od opasnosti zdraviji u odnosu na niže razine. Strah je mnogima jedan od glavnih pokretača u životu i potkrada se u raznim oblicima – strah od neprijatelja, od starosti, od smrti, od odbijanja i mnoštva društvenih varijanti straha. Pogled na svijet je zastrašujući i osoba svijet vidi kao opasno mjesto za život, koje je puno zamki i prijetnji. Strah je omiljeno oruđe za kontrolu opresivnim totalitarijanskim strujama, a nesigurnost omiljena valuta manipulatora.

Sigurno znate za onu izreku – U strahu su velike oči, pa i širenje straha nema drugu granicu osim granice ljudske mašte. Kada je nekome strah u fokusu, brojni strašni događaji svijeta samo dodaju ulje na vatru. Strah može postati opsesija i zauzeti brojne oblike, poput strahovanja od gubitka veze koje pređe u ljubomoru i hronično visoke razine stresa. Često strahovanje može eskalirati u paranoju, stvarati neurotične odbrambene strukture, pa i postati dominantni društveni trend zbog svoje zarazne prirode, kao što se moglo primjetiti tokom pandemije. Strah zahtijeva višu energiju kako bi se premostio i ograničava rast ličnosti. Ugnjetavani rijetko mogu doći do više razine bez pomoći, pa zato traže jake vođe koje su savladale vlastite strahove, kako bi ih oni spasili od ropstva.

Želja – Energetska razina 125

Na ovoj razini dostupno je još više životne energije. Želja pokreće mnoga područja ljudske aktivnosti, uključujući i ekonomiju. Reklamna industrija vješto koristi ovu energiju da nas programira sa potrebama koje su povezane sa instinktivnim nagonima. Želja nas uveliko pokreće da postižemo ciljeve ili zaradimo nagrade. Želja za novcem, prestižom ili moći pokreće mnoge koji su premostili razinu straha kao dominantnu energiju svog života. Želja je i razina ovisnosti, gdje postaje žudnja koja je bitnija od samog života. Sama žrtva želje može biti i nesvjesna toga što pokreće osnovu njenih motiva. Modna i kozmetička industrija su rezultat čežnje za seksualnim odobravanjem.

Pošto je želja kontinuirano polje nezadovoljene energije, dovodi do razočaravajućeg pogleda na svijet i pohlepe, i jedna nezadovoljena čežnja se zamijeni drugom nezadovoljenom čežnjom. Za primjer ćemo uzeti multimilionere koji postanu opsjednuti akumuliranjem sve većih i većih količina novca, pri čemu ih niti jedna svota ne može zadovoljiti. U odnosu na prijašnje razine, ova razina je mnogo konstruktivnija jer pokreće osobu da poboljša kvalitet svog života, a može dovesti i do viših razina svijesti.

Bijes – Energetska razina 150

Iako sam bijes može dovesti do ubistva ili rata, kao energetska razina je dosta udaljenija od smrti nego što su razine ispod ove, i može dovesti do konstruktivne ili destruktivne radnje. Nakon što osoba prevaziđe niže razine apatije, tuge i straha i počne željeti, sama kontinuirana neispunjena želja dovede do frustracije, koja rezultira bijesom. Frustracija je rezultat preuveličavanja važnosti želje.

Bijes može poslužiti kao katalizator promjene za potlačene grupe i odskočna daska na njihovom putu ka slobodi iz nižih razina, što je i bio slučaj prilikom brojnih društvenih nepravdi i nejednakosti koje su dovele do većih društvenih promjena. Kao životni stil, bijes je vijerni pratitelj razdražljivih i eksplozivnih, koji su pretemperamentni i postaju “skupljači nepravdi”, te su ratoborni, svadljivi i skloni sudskim sporovima. Bijes se najčešće izražava kao ogorčenost i osveta, te je samim tim labilan i opasan, jer može dovesti i do mržnje koja šteti svim sferama života pojedinca.

Ponos – Energetska razina 175

Za razliku od prijašnjih razina, ponos konačno ima osjećaj koji djeluje kao pozitivan. Ovaj energetski skok samopouzdanja je kao melem na rane dosadašnjih nižih razina. Ponos generalno ima dobru reputaciju u društvu i čak se ohrabruje, ali pošto je sve ispod granice na 200 destruktivno, ovo je samo kontrast u odnosu na niže razine.

Ponos je labilan i ovisi o vanjskim faktorima, i ako se oni izgube, može doći do pada na najniže razine. Zamislite osobu koja je bila na samom dnu, mrzila je život i nije imala volje za samim, pa koja uspije da se obogati, postane direktor firme ili nešto slično, te sada pliva sa većim, bogatijim ribama, igra golf sa “bitnijim ljudima” i osjeća se nadmoćno nad ostalima. Nagli skok u osjećaju vrijednosti dovodi do puno superiornijeg osjećaja nego ranije, ali taj osjećaj se lako može urušiti ako mu, primjera radi, ta firma propadne i dovede ga u stanje stida, što se znalo dešavati sa ljudima koji bi se ubili nakon bankrota.

Ponos je predstavljen i u drugim oblicima. On dijeli i dovodi do frakcija. “Ja sam bolji od tebe. Moj način je pravi, tvoj je pogrešan. Moja rasa / nacija je superiorna” i ostale slične tvrdnje su ono što opisuje ponos. Mnogi su umirali zbog ponosa. Armije se ubijaju zbog jednog od tih aspekata koji nazivamo nacionalizmom. Vjerski ratovi, politički terorizam i fanatizam, što danas, što kroz historiju, su cijena ponosa koju cijelo društvo plaća. Jako destruktivna strana ponosa su arogancija i poricanje, i ove osobine blokiraju rast. U ponosu, liječenje od ovisnosti je praktično nemoguće jer se poriču emotivni problemi i karakterne mane pojedinca.

Ponos se tako kod ateista može potkrasti kao stav gdje su religozni ljudi naivni i glupi, jer su u svojoj percepciji realnosti stekli brojne argumente za svoj sistem uvjerenja, dok se s druge strane ponos kod religioznih osoba može pojaviti u formi stava da je njihova religija jedini, pravi način i kako su svi ostali izgubljeni. Ovo nije osuđivanje jedne ili druge strane, nego pomoć pri osvještavanju destruktivnih osobina. Niko nema pravo da vam nameće svoj sistem uvjerenja, ali ovo vam može poslužiti kao alat za bolje shvatanje i osnaživanje svojih uvjerenja i čišćenje onoga što vam ne služi. Ono što nam može pomoći je shvatanje da svaka osoba u svojoj realnosti vidi potkrepljujuće argumente za svoj sistem uvjerenja, i razumijevanje da svako ima svoj put, te da nas ništa ne čini boljima od drugih.

Hrabrost – Energetska razina 200

Hrabrost je prvi bitni most između razina koje crpe život i razina koje ga podržavaju. Tu iz sile prelazimo na snagu, i granica je između pozitivnih i negativnih životnih uticaja. Ujedno je i razina osnaživanja, i zona je istraživanja, ustrajnosti, postignuća i odlučnosti. Život konačno postaje uzbudljiv, izazovan i stimulirajući, za razliku od frustrirajućeg, beznadežnog, tužnog ili zastrašujućeg pogleda na svijet.

Na ovoj razini smo voljni da isprobamo nove stvari i suočimo se sa životnim promjenama i izazovima, i prepreke koje bi osobu na nižim razinama porazile, osobi koja kalibrira na razini hrabrosti predstavljaju stimulaciju za evoluciju i rast. Hrabrost nam treba kako bismo preuzeli odgovornost za svoj život, a samim tim postupkom se osnažujemo i postajemo produktivniji. Osobe koje su ispod ove razine crpe energiju iz društva bez uzvraćanja, dok osobe na ovoj razini uzvraćaju onoliko energije koliko je i uzmu.

Neutralnost – Energetska razina 250

Ovu razinu karakterizira prelazak iz striktno dualističkog posmatranja svijeta na neutralni, bez pozicionalnosti. Energije ispod 250 imaju tendenciju da čvrsto etiketiraju nešto i razlažu na polarne ekstreme, što koči rast u svijetu koji je sačinjen od više kompleksnijih faktora umjesto samo crnog ili bijelog. Možda vam je poznat stih iz pjesme Lateralus od Tool-a, koji kaže: “Black and white are all I see in my infancy”, što označava polarizirani, crno-bijeli pogled na svijet u ranijim fazama razvoja svijesti.

Uzet ćemo za primjer jednu situaciju koju mi je prijatelj prepričao. Naime, posmatrao je jednu scenu gdje je nepoznati gospodin hranio ribe hljebom iz kese. Taman kada je pomislio kako je to jedan divan prizor, gospodin je tu kesu samo bacio na pod. Dualistički pristup ovome bi bio da možemo izabrati samo jednu od ove dvije opcije:

1. Dati gospodinu medalju prijatelja prirode jer je nahranio više riba nego ja taj dan.

2. Imenovati ga neodgovornom štetočinom koja ne mari za okolinu.

Neutralni pristup je sljedeći: Čovjek je nahranio ribe hljebom i bacio kesu na pod. Događaj je samo događaj, a dalje sve ovisi o tome kakvu ćemo etiketu nalijepiti, jer ima više nijansi u svemu tome. To ne znači da trebamo biti tupi i nemati stav ili mišljenje o nečemu, niti da sada trebamo svakoga ohrabrivati da baca kese u rijeke ili na pod, nego da posmatramo stvari iz više perspektive, umjesto da srljamo i ofarbamo ih striktno crnom ili bijelom bojom i time sebi stvaramo otpor i patnju. Mnogo teških situacija se zna ispostaviti kao blagoslov u životu. Ako odemo u teretanu sa namjerom da budemo snažniji, ne kukamo kako su tegovi teški.

Polarizacija stvara protivljenje i podjelu. Kao što je to slučaj u borilačkim vještinama, krut položaj postane ranjiva tačka, i ono što nije voljno da se savije ima tendenciju da se slomi. Prevazilaženjem barijera protivljenja koje rasipaju našu energiju, neutralno stanje dozvoljava fleksibilnost i realističniju procjenu problema bez osuđivanja. Ovo je početak unutrašnjeg samopouzdanja i na takvoj razini bi osoba rekla: “Ako ne dobijem ovaj posao, dobit ću drugi.” Sa stavom da život ima uspone i padove koji će se savladati, ljudi na ovoj razini imaju veći osjećaj sigurnosti u sposobnost da žive na ovom svijetu. To je razina sigurnosti, i ljudi na ovoj razini su prijatni i sigurni za interakciju, jer ih ne zanima sukobljavanje, nadmetanje ili krivica. Ovaj stav ne osuđuje, i ne dovodi do potrebe za kontrolom tuđeg ponašanja. Pored toga, usljed njihovog visokog vrednovanja slobode, osobe na ovoj razini je teže kontrolirati.

Voljnost – Energetska razina 310

Na ovoj razini, rast je ubrzan i ona se može smatrati odskočnom daskom za više razine. Ljudi ispod 200 imaju tendenciju ka ograničenim shvatanjima, dok se na 310 dešava veliko otvaranje uma. Voljnost podrazumijeva da je osoba prevazišla unutrašnje otpore prema životu i da se posvetila sudjelovanju u njemu. Osobi na razini voljnosti nije problem raditi bilo kakav posao koji mora, ili započeti novi, jer ne smatraju uslužne poslove ponižavajućim, niti se boje započeti ni iz čega. Od pomoći su drugima i doprinose opštem dobru društva. Pored toga su voljni da se suoče sa unutrašnjim problemima i nemaju veće blokade pri učenju.

Ljudi na razini voljnosti pomažu da se društvo gradi i da mu se doprinosi. Sa svojim sposobnostima da se izbave iz nedaća i uče iz iskustva, imaju tendenciju da postanu samoispravljajući. Pošto su se riješili ponosa, voljni su da sagledaju svoje nedostatke i uče od drugih. Na ovoj razini, ljudi postaju odlični učenici, te se lako obučavaju i predstavljaju znatan izvor za snagu društva.

Prihvatanje – Energetska razina 350

Na ovoj razini svjesnosti se dešava ogromna transformacija, sa razumijevanjem da je osoba izvor i kreator svog životnog iskustva, za razliku od razina ispod 200, gdje ljudi sebe smatraju žrtvama, bespomoćni su i ostavljeni na milost životu, što dolazi od uvjerenja da su i izvor sreće i problema eksterni i odvojeni od nas. Stepen razvoja razine prihvatanja označavaju preuzimanje odgovornosti i realizacija da izvor sreće leži u nama, gdje dolazi do velikog skoka u razini lične moći. Ništa izvana nema taj kapacitet da nas čini istinski sretnima, i ljubav nije nešto što se daje ili uzima od strane drugih, nego se generira iznutra.

Ne treba je pomiješati sa destruktivnom pasivnošću apatije, jer prihvatanje prihvata uslove koje život nametne, bez pokušaja njihovog savijanja pod ličnom agendom. Osoba na razini prihvatanja ne traži da odredi šta je ispravno ili pogrešno, nego se bavi time da riješi probleme i sazna šta uraditi u vezi njih. Dugoročni planovi postaju više bitni od kratkoročnih, samodisciplina i vještost su dostupni, te teški poslovi i zadaci nisu toliko neprijatni.

Ova razina je oslobođena diskriminacije i netolerancije, i odlikuje se svjesnošću da jednakost ne isključuje raznolikost. Vidimo da drugi ljudi imaju ista prava kao i mi, i cijenimo jednakost. Umjesto da odbija, prihvatanje uključuje.

Razum – Energetska razina 400

Razum je razina na kojoj emocionalne porive nižih razina savladaju inteligencija i racionalnost. Razum je sposoban da obradi ogromne, kompleksne količine podataka i da pravi brze, ispravne odluke. Ovo je razina nauke, medicine, i generalno povišenog kapaciteta za konceptualizaciju i razumijevanje. Kao kapital, ovdje se traže znanje i edukacija.

Međutim, ovaj takoreći kompjuterski pristup obrađivanja informacija ima i svoja ograničenja. To uključuje nemogućnost da se napravi razlika između simbola i onoga što predstavlja, i konfuziju između subjektivnog i objektivnog svijeta koja ograničava razumijevanje odnosa između uzroka i posljedice. Na ovoj razini je lako postati zaluđen konceptima i teorijama, pri čemu se propusti suštinska poanta.

Intelektualizacija, mehanizam odbrane gdje se osoba fokusira isključivo na intelektualni aspekt problema i zanemaruje konkretan sadržaj, može predstaviti kočnicu ove razine. Sam razum proizvodi ogromne količine informacija i dokumentacije, ali mu nedostaje sposobnost rješavanja odstupanja u podacima i zaključcima. Svi filozofski argumenti zvuče uvjerljivo sami po sebi, i razum je po paradoksu najveća blokada u dostizanju viših razina svijesti. Uzmimo za primjere neke od naših velikih umova: Albert Einstein, Sigmund Freud, Isaac Newton i Stephen Hawking su “zakucali” na 499 zbog same ekspertize u svojim poljima nauke, i samo intelektualiziranje toga im nije dozvoljavalo da spoznaju kako realnost može saviti ta pravila.

Ljubav – Energetska razina 500

Ljubav je drugi veliki prag na ovoj skali, i nema nikakve veze sa onom verzijom ljubavi koja nam je predstavljena u medijima. Ono što svijet generalno svrstava pod ljubav je zapravo intenzivno emotivno stanje koje obuhvata fizičku privlačnost, kontrolu, posesivnost, ovisnost, eroticizam i novitet. To stanje je ranjivo i varira, te često pod frustracijom zna pokazati vješto maskirani bijes, mržnju i zavisnost. Međutim, sve ovo zapravo predstavlja ovisničku sentimentalnost, a ne ljubav. Ako je mržnja rezultat toga, to vjerovatno nije bila ljubav u pravom smislu, jer mržnja vuče korijene iz ponosa, a ne iz ljubavi.

Razina ljubavi na 500 se karakterizira razvojem ljubavi koja je bezuvjetna, ne mijenja se, trajna je i ne ovisi o vanjskim faktorima. To je stanje bivanja u kom se prema svijetu odnosimo preko njegovanja, oprosta i podrške. Nije intelektualna i ne dolazi iz uma, nego energetski izvire iz srca i fizički je popraćena lučenjem endorfina u mozgu. Druge počinjemo posmatrati kao bića beskonačne vrijednosti, sa svim svojim vrlinama i nedostacima. Ima kapacitet da podigne mnoge i postigne divne stvari usljed čistoće svojih motiva. Dok se razum bavi pojedinostima, ljubav sagleda cijelinu. Ova sposobnost, koja se često pripisuje intuiciji, je kapacitet za instantno razumijevanje bez potrebe za sekvencijalnom obradom simbola. Ovo je razina istinske sreće, i iako je svijet fasciniran temom ljubavi, i iako mnoge podobne religije kalibriraju preko 500, zanimljivo za napomenuti je to da je u vrijeme pisanja knjige, samo 0.4% populacije bilo sposobno da dostigne ovu razinu svijesti.

Radost – Energetska razina 540

Kada ljubav postane istinski bezuvjetna, dolazi do njene manifestacije u vidu unutrašnje radosti. Ne mislimo na iznenadnu radost usljed prijatnih događaja, nego na konstantno stanje radosti prema svim događajima, jer ona izvire iznutra, a ne iz vanjskih izvora. 540 je inače razina humora, liječenja i brojnih grupa samopomoći sa duhovnom bazom, i na ovoj razini počinje domena svetaca i naprednih duhovnih učenika i iscjelitelja. Karakteristika ovog polja je ogromno strpljenje pri dugotrajnim nedaćama, i odlikuje ga samilost. Ljudi koji dostignu ovu razinu imaju značajan efekt na druge, i često samo dužim otvorenim pogledom znaju inducirati stanje ljubavi i mira u drugima.

Na višim razinama ovog ranga, svijet se percipira kao osvijetljen izvrsnom ljepotom i savršenstvom kreacije. Sve se odvija po sinhronicitetu (termin kojim je Carl Gustav Jung nazvao značajnu slučajnost), u harmoniji, i svijet i sve u njemu se vide kao ekspresija ljubavi i božanstva, te individualna volja počinje da se spaja sa božanskom. Osjeti se Prisustvo, čija snaga manifestuje fenomene koje bi obični posmatrač smatrao čudima, ali oni predstavljaju snagu energetskog polja, a ne osobe. Individua osjeća drugačiju razinu odgovornosti prema drugima u odnosu na niže razine, i ima želju da iskoristi to stanje svijesti za dobrobit samog života, a ne određenih pojedinaca. Bliska iskustva sa smrću, gdje bi osoba doživjela vantjelesno iskustvo nakon smrti i vratila se, znaju biti transformativna i dozvoliti ljudima da iskuse energetski opseg između 540 i 600.

Mir – Energetska razina 600

Ekstremno rijetka razina koju dostigne samo 1 u 10 miliona ljudi, mir je stanje na kom nestaje razlika između subjektivnog i objektivnog, te više nema određene fokalne tačke percepcije. Česta pojava za ove pojedince je da ne mogu baš funkcionirati u običnim aktivnostima usljed stanja blaženstva, pa se generalno odvajaju od svijeta. Neki postanu duhovni učitelji, neki anonimno rade na poboljšanju čovječanstva, dok neki postanu veliki genijalci u svojim poljima i donose ogromne doprinose društvu. Ovi ljudi imaju odlike svetaca, i čak ih zvanično znaju i postaviti kao svece, iako je na ovoj razini formalna religija generalno prevaziđena, kako bi se zamijenila za čistu duhovnost iz koje svaka religija i potiče.

Vjerovatno vam ovo zvuči kao fantastični film, ali percepcija ljudi koji kalibriraju iznad 600 često je predstavljena kao usporeni film, sve je živo i ozareno, te ništa nije nepomično, a u umu vlada beskonačna tišina, jer je um prestao da konceptualizira. Ono što svjedoči, i to čemu se svjedoči zauzimaju isti identitet, te posmatrač postane ono što posmatra. Sve je međusobno povezano sa Prisustvom čija je snaga neograničena, izvrsno nježna, ali čvrsta kao kamen. Velika umjetnička djela, muzika i arhitektura koji kalibriraju između 600 i 700 mogu da nas privremeno prebace u više stanje svijesti i univerzalno se prepoznaju kao inspirativni i bezvremenski.

Prosvjetljenje – Energetska razina 700-1000

Nivo posebnih velikana preko kojih su započeli neki od duhovnih obrazaca koje ljudi prate vijekovima. Svi su povezani sa božanstvom, i često ih s njim i identificiraju, te njihova energetska polja utiču na cijelo čovječanstvo. Na ovoj razini više nema iskustva kao individualna osoba odvojena od drugih, nego se Bivstvovanje identificira sa božanskim. Prevazilaženje ega služi i kao primjer drugima da se to može postići.

Osoba na ovoj razini se ne identificira sa svojim tijelom kao sa sobom, pa se samim tim ne brine za njegovu sudbinu. Tijelo se smatra alatom svijesti i da mu je primarna vrijednost komunikacija. Svijest je jednako prisutna svugdje, i sve je shvaćeno kao Jedno, bez dualnosti.

Velika umjetnička djela predstavljaju pojedince na nivou prosvjetljenja sa određenim položajima ruku, koji se nazivaju mudre, pri kojima dlan ruke odašilje blagoslove, što je zapravo čin kojim se ovo energetsko polje emituje prema svijesti čovječanstva. Gornja granica koju neko može postići u 3D realnosti je 1000, i zasad su je dostigli samo oni koje nazivaju velikim avatarima poput Isusa Krista, Bude i Krišne. Samo razmišljanje o ovoj razini nam diže frekvenciju.

Primjer

Zamislite hipotetičku situaciju gdje osoba A sjeda u svoj automobil na parkingu, i taman prije nego što ga upali i krene, neko ga kucne svojim automobilom. Ovisno o razini svijesti, ta osoba će otprilike reagirati ovako:

Stid: Znao sam da ne znam parkirati normalno, pa parkiran auto mi udare! Kako sam bezvrijedan, ubit ću se! Kako ću voziti ogreban auto? Šta će reći ljudi? Ne smijem izaći iz auta, svi me gledaju.

Krivica: Pa što sam parkirao ovdje od svih mjesta? Ma zapravo on je kriv! Koji kreten! Kako ne gleda gdje vozi? Sve je ovo kriva država kad štedi na parking mjestima!

Apatija: Zašto se uopšte trudim da izlazim napolje kad se ovakve stvari stalno dešavaju? Ne vrijedi živjeti uopšte.

Tuga: Prvo me žena napustila, pa sada i ovo. Joj, Bože, sve mi uzimaš!

Strah: Jao, neću nikada više sjesti u auto. Šta ako mi se ovo desi u vožnji i poginem?

Želja: Sad ću ga tužiti i uzeti mu sve pare koje ima. Taman ću moći vratiti dug dileru.

Bijes: Vjerovatno bi izašao i fizički napao osobu.

Ponos: Kako daju ovim bezvrijednim bićima da voze uopšte? Pa gledaj mu sirotinjskog automobila. S onom konzervicom da udari u mog divnog skupog ljubimca? Sramota…

Hrabrost: Vjerovatno bi izašao i popričao sa čovjekom, bez prebacivanja krivice.

Neutralnost: Šta se može, Bože moj. Desilo se i ne vrijedi kukati sada. Idem popričati sa čovjekom. Bitno da je živa glava.

Voljnost: Idem vidjeti je li sve OK sa čovjekom, da se nije ozlijedio.

Prihvatanje: Haha, a fino sam imao osjećaj da ne trebam parkirati ovdje, sam sam sebi nakukao. Odoh vidjeti da sredimo formular za osiguranje.

Razum: Aha, aha, vozi novu S klasu, 2019 godište, tako da vjerovatno ima novca da plati odštetu. Ako ne odemo preko policije, nego podnesemo izvještaj osiguravajućoj kompaniji pozivajući se na tu i tu klauzulu, možemo obojica najbolje proći.

Ljubav: Haha, gle čuda, pa to je onaj mladić koji je spasio mog rođaka kada je pao u rijeku. Kako mi je drag čovjek. Objesiš auto, nek’ njemu nije ništa. Sigurno se brine, jadan. Idem ga utješiti.

Radost: Ma jooj, kakvo auto, kakvi bakrači! Imam odličnu polisu osiguranja, preživio sam i gore stvari, a život je prelijep da ga kvarim brigom.

Mir: Osoba vjerovatno ne bi ni bila u tom automobilu, ali u tom slučaju bi to vidjela i iz perspektive drugog vozača i vidjela ga samo kao drugi aspekt sebe.

Prosvjetljenje: Osoba bi vjerovatno energetski uticala na drugu osobu da bi ona i zaboravila na sam čin sudara i osjetila bi spokoj i blaženi osjećaj.

Naravno, svako je posebna priča za sebe, pa bi i više ljudi sa iste razine reagiralo drukčije, ali ovi primjeri služe za okvirno slijeganje znanja.

Zaključak

Izdržali ste do kraja ovog poprilično dugog članka, čestitam i hvala vam :). Jedna ovako bitna tema je i zaslužila veći članak, ali vjerujem da će buduće teme biti kraće. Završit ćemo sa par napomena.

Ne uzimajte ovo kao intelektualizirane čiste informacije, nego probajte tome pristupiti kroz kontemplaciju i povezivanje sa primjerima u životu.

Ove razine predstavljaju dominantni nivo svijesti, i često je moguće da budemo koktel više razina koje se ispoljavaju u različitim situacijama, pogotovo ako niže nismo očistili. Sa svojom djecom možete biti u stanju bezuvjetne ljubavi, dok vam se bijes može manifestirati kada pješak sporo prelazi pješački prelaz.

Nije preporučljivo da ovu skalu gledamo kao značku za ego i smatramo jednu razinu boljom od druge. Istina, razina iznad pruža kvalitetniju energiju za život od one ispod, ali svaka ima određenu fazu razvoja i svrhu. Dijete koje ide u drugi razred osnovne škole nije manje vrijedno od onoga koje ide u sedmi. Ako pristupimo tome sa stavom “Ja sam ljubav, moćniji sam od onoga koji mrzi”, onda smo propustili poantu i udarilo nam je na nešto što se zove spiritualni ego.

Svrha skale je da bude okvirna mapa duhovnog razvoja, i da nam posluži kao alat za bolje razumijevanje sebe i drugih. Ako rezonira sa vama i pomaže vam na neki način, ovaj članak je uspješan. Nije mu namjera da pokaže kako je jedna vjera ili sistem uvjerenja superioran u odnosu na drugi, jer ako ste čitali tekst, uvidjeli ste kako to rade niža energetska polja. Čakštaviše, može vam pomoći da bolje shvatite sebe i svoju vjeru. Cijela igra je uveliko kompleksnija od onoga što naš mozak može pojmiti, pogotovo ako tome ne pristupimo otvorenog uma, ali kao što ćemo često spominjati na ovoj stranici – sami biramo šta ćemo vjerovati, i u svojoj percepciji realnosti, svako je u pravu.

The post Svijest i Razine Svijesti – Power vs Force – Kakvu Realnost Vidite? appeared first on Mirvana.