Izgleda li realnost svima isto? Šta je svijest, i može li se mjeriti? Postoji li neka povezanost između svih živih bića? Je li bezuvjetna ljubav samo nešto iz sapunica, i je li avatar samo lik iz crtića?

Postoji više slojeva i dimenzija opisa svijesti i onoga što ona znači. Oxford Living Dictionary definira svijest kao “stanje svjesnosti i reagiranja na svoje okruženje”, “svjesnost ili percepcija neke osobe” i “činjenica svjesnosti uma o sebi i svijetu.” U duhovnom svijetu je usko povezana sa određenom višom inteligencijom, koju u religiji nazivaju Bogom, Spiritus Mundi, Izvornom Energijom ili kvantnim poljem u kvantnoj fizici. Kroz definiranje običnim riječima nećemo postići mnogo efekta koji to precizno mogu pojasniti našem linearnom umu, ali pođimo od pretpostavke da je svijest nivo samospoznaje koju viša inteligencija ima kroz određenu fokalnu tačku, nas. Svaka individua živi i posmatra život sa određenog nivoa i sa određenim stepenom budnosti i svjesnosti svojih i tuđih radnji. Sam život je subjektivna percepcija realnosti, pa tako možemo zamisliti da je svako jedna unikatna kamera sa različitim otvorom blende i specifikacijama.

Postoje dva vida progresije – horizontalna i vertikalna. Horizontalna progresija bi predstavljala ono materijalno što smo postigli u životu. Zamislite svoj život kao jednu fotografiju. Sve ono što imate i što se da predstaviti vanjskom svijetu kao neki vid materijalnog postignuća, vaš posao, porodica, kuća, te bilo šta što bi se dalo vidjeti na toj slici, predstavlja horizontalnu progresiju, dok unutrašnji mir, razina ispunjenosti i svijesti predstavljaju vertikalnu progresiju. Ona se ne vidi na toj fotografiji, jer je dio internog procesa, ali jedna bitna stvar za napomenuti je ta da što je vertikalna progresija veća, to nam je manje stalo do horizontalne.

Često ćete primjetiti kako produhovljenije osobe manje mare za materijalnim i nemaju taj vid povezanosti ili ovisnosti o materijalnom. To naravno ne znači da je materijalni svijet nebitan, niti da insinuiramo da je novac korijen svakog zla ili mjerilo nečijeg stepena duhovnosti. U ovom tekstu ćemo se fokusirati na vertikalnu progresiju.

Doktor David R. Hawkins, svjetski poznati pisac, duhovni učitelj i istraživač svijesti, je svojim radom donio znatan doprinos lakšem razumijevanju svijesti, pogotovo kroz prizmu analitičkog linearnog uma. U njegovoj knjizi Power vs Force (Snaga protiv Sile), možete saznati više o kliničkoj studiji i kineziološkom istraživanju sprovedenom tokom perioda dužeg od 20 godina. Doktor Hawkins je sa svojim timom, počevši od teorije kako bi mogao postojati neki vid kolektivne svijesti, međusobne povezanosti između bića (slučajevi gdje bi riba imala reakciju kada bi druga riba iz njenog jata, udaljena 400 metara, primjetila predatora, i brojne slične situacije kod drugih društvenih životinja, ptica, insekata i ljudi) posvetio znatan dio svog života proučavajući je.

Vođeni prijašnjim istraživanjima, došli su do zaključka da nam je tijelo povezano sa tim globalnim internetom koji nazivamo kolektivna svijest, i kako kroz kineziološka ispitivanja, putem mjerenja otpora mišića, možemo doći do odgovora na binarna (da / ne) pitanja. Zamislite kolektivnu svijest kao neograničeni server pun podataka čiju istinitost možete pretraživati upitima. Istinit upit koji taj server prepozna bi bio 1 u binarnom kodu, a neistinit 0. Ako pred ispitanikom izjavite pozitivnu, odnosno tačnu tvrdnju, ispitanikov deltoid, koji je postavljen na 90° od trupa, će reagirati jako i pružiti otpor, te će trebati velika sila da se mišić obori. Ako mu predstavite negativnu, štetnu ili neistinitu tvrdnju, mišić će reagirati slabo i popustiti pod silom vašeg pritiska.

Studija je počela od jednostavnih testiranja, gdje su se provjeravale materije koje su štetne ili korisne za organizam. Ispitanici kojima bi se na solarni pleksus stavio vitamin C, pružali bi jak otpor pri testiranju, što bi značilo da ta tvar ima korisni učinak na njihovo tijelo, dok bi prilikom istog tog testiranja sa rafiniranim šećerom, ispitanik pokazivao slab, odnosno negativan otpor. Naravno, to je dovelo do pretpostavke da bi ispitanik znajući o tvari i njenom učinku svjesno mogao da utiče na rezultat, pa je iz tog razloga provedeno još jedno ispitivanje sa oko 1000 ljudi naslijepo. U 500 koverata je bio stavljen vitamin C, a u 500 rafinirani šećer, i izvršeno je ispitivanje koje je pokazalo iste rezultate kao prilikom prijašnjih ispitivanja, što znači da ispitivanje ne ovisi o svjesnom uticaju ispitanika.

Od naučnih dostignuća do upita za lični razvoj ili zdravlje, postoje mnogobrojne, ako ne i neograničene koristi i primjene ovog istraživanja i metoda. Zamislite samo da se za tu metodu znalo prilikom pronalaska elementa za niti za sijalicu. Elementi bi se podijelili na dvije skupine, pa bi se (banalnim primjerom) postavljala tvrdnja poput “Element koji nam treba za ovaj izum je u ovoj skupini” i svaka skupina bi se dijelila na pola dok se ne bi došlo do odgovarajućeg elementa, wolframa, tungstena itd.

Pored toga, provjeravati se može bilo koji aspekt nečijeg života, ali prije toga se mora postaviti tvrdnja “Smijem kalibrirati istinitost ovoga” jer postoje slučajevi gdje odgovor može biti tačan ali sa druge razine svijesti ili za drugi period vašeg života, pa vam ne bi bio od koristi taj odgovor. Uzmimo za primjer da želite provjeriti je li osoba A pravi partner za vas. Možda ne smijete dobiti odgovor od kolektivne svijesti, jer bi mogao biti kontraintuitivan ili štetan za vas. Je li ta osoba idealan partner za vas u tom životnom periodu? Možda vas upravo ta osoba svojim lekcijama i kontrastom dovuče do one prave, ali bi vas negativan odgovor obeshrabrio i odustali biste.

Skala

Nakon detaljnih istraživanja, Hawkins je sa svojim timom uspostavio referentni sistem za mapiranje određenih pojmova i koncepata. Uspostavio je okvirnu logaritamsku mapu svijesti, od 0 do 1000, gdje je 200 i iznad istina, a 1000 krajnji limit ove fizičke realnosti. Kalibriranjem određenih osoba ili pojmova po ovom referentnom sistemu, uvidjeli su da se sve savršeno uklapa i da više ljudi tokom kalibracije dobije isti broj za isti pojam. Tako smo dobili Power vs Force (snaga protiv sile) skalu, koja nam je omogućila da što linearnije predstavimo određene nelinearne pojmove.

Skala predstavlja više stvari odjednom, koje su ujedno i povezane: količinu istine u nečemu, razinu svijesti, energetsko / privlačno polje, dominantnu emociju i vibraciju, te nivo podržavanja života. Primarna podjela skale je na snagu (iznad 200) i silu (ispod 200). Sila je domena ega i nije samoodrživa, dok za snagu ne treba dodatno gorivo kako bi opstala. Majci ne treba ponovni stimulans kako bi voljela svoje dijete. Energije sile (ispod 200) crpe životnu energiju, dok energije snage (iznad 200) podržavaju život. Na nižim razinama smo skloniji entropiji i drugom zakonu termodinamike, dok smo na višim lakši.

Kalibrirati se može svaki pojam, jer sve ima određenu dozu svijesti u sebi. Tako možete kalibrirati knjige ili dokumentarce i znati jesu li puni laži i nepotrebnih informacija, ili su vrijedan alat za edukaciju i osnaživanje, a možete ih provjeravati kao cjelinu ili rečenicu po rečenicu, pošto se u generalno istinitim djelima znaju potkrasti i ne tako istinite tvrdnje. Generalno postoji pravilo – stvari ispod 200 štete, odnosno spuštaju našu razinu svijesti, dok nas stvari iznad naše razine prosvjetljuju. Pored toga, sama istina nije jednostavan, linearan pojam. Ovisi i o razini sa koje se posmatra, jer može biti validna za jednu razinu, dok na drugoj možda čak nema ni smisla. Čisto intelektualni koncept može biti tačan na razini razuma, ali na višoj poput ljubavi ne kalibrira jer ljubav to, da tako kažemo, ne zanima.

Tako možemo kalibrirati i nečije stanje svijesti, a to stanje označava njihov svjetonazor, dominantno emotivno stanje i odnos prema životu i ostalima, a samo kalibriranje se vrši formulisanjem tvrdnji ovog principa – Na Hawkinsovoj skali razina svijesti od 0 do 1000, gdje je 200 i iznad istina, a 500 ljubav, osoba X kalibrira više od 500. Ako se pokaže negativno, provjerava se niži broj. Ako je pozitivno pokuša se sa većim brojem, npr – Kalibrira više od 600, i tako sve dok se ne dođe do tačnog broja. Postoje određeni parametri koji su bitni za kalibraciju. Osoba na kojoj se testira mora biti iznad 200 u toku testiranja, ne smije biti pristrasna i privržena jednom odgovoru, ne smije nositi nakit, metalne predmete na sebi, a i pored toga, na nekih 10% populacije kalibriranje ne radi, pa je potrebno naći adekvatnog partnera, provjeriti sa određenim sigurnim tvrdnjama i usporediti sa ostalim izvorima.

Ako ste spremni pristupiti ovome otvorenog uma, kompilaciju nekih kalibriranih pojmova možete vidjeti na ovom linku, ali imajte na umu da jedna tvrdnja može kalibrirati istinito na jednoj razini, gdje je nepojmljiva na drugoj, pa ne dozvolite da vam to unese određenu konfuziju. Tvrdnja poput “Vrijeme smrti je određeno tokom rođenja” tako npr. kalibrira istinito ali ne znači nužno da imate X broj dana koji otkucavaju, nego da u metafizičkom svijetu vrijeme ne postoji kao koncept, i da se svaka tačka našeg postojanja nalazi u jednom beskonačnom “sada.”

Naše stanje svijesti se reafirmira percepcijom realnosti, što znači da ćemo dobiti povratnu informaciju u samoj realnosti koja će potvrditi tu razinu svijesti i sistem uvjerenja. Osvještenoj osobi ovo može poslužiti kao odličan alat da vidi kakve dominantne energije i uvjerenja sadrži, dok neosvještenoj osobi može djelovati kao okrutno prokletstvo. Osoba koja je u bijesu će manifestirati situacije gdje će svijet biti protivnički nastrojen i time izazivati dodatni bijes koji samo potvrđuje kako ima razloga da se ljuti. Osoba koja je u strahu ne rezonira sa optimističnim citatima sa flaše vode jer ona vidi zastrašujuću realnost. Osoba na višoj razini svijesti se ne zamara niskim problemima i strahovima, dok osobi na nižoj razini ove osobe potencijalno djeluju kao luđaci jer nisu iskusili to iskustvo i ne vjeruju da ono postoji.

Ego percipira svoju realnost kao objektivnu istinu i projektuje svoja iskustva i verziju istine na druge, misleći da je svako imao isto iskustvo i posmatrao ga sa iste razine. Ako čuda ne postoje u našoj percepciji realnosti, zaključimo da su nemoguća, i da svi koji pričaju kako su ih doživjeli zapravo haluciniraju. Ako dozvolite, podijelit ću sa vama i jednu pjesmu koju sam napisao, ne zbog njene umjetničke vrijednosti, nego zbog lakšeg dočaravanja ovog multidimenzionalnog pogleda na svijet.

Skala je logaritamska, a ne linearna, što znači da 500 nema duplo jaču amplitudu od 250, nego je razina od 500 u tom slučaju jednaka 10⁵⁰⁰. Jedna osoba koja kalibrira na 700 balansira energiju 70 miliona pojedinaca ispod 200, jedna osoba na 600 balansira 10 miliona ljudi ispod 200, jedna osoba na 500 balansira 750.000 osoba ispod 200, jedna osoba na 400 balansira 400.000 osoba ispod 200, dok 12 osoba na 700 ima energetski ekvivalent jednog avatara od 1.000, tako da je dizanje vlastite razine svijesti jedna od najnesebičnijih stvari koje možemo uraditi. Drugim riječima – budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.

Stid – Energetska razina 20

Stid je, vjerovali ili ne, najniža emotivna vibracija koju možemo osjećati i graniči sa sa samom smrću. Ako se prisjetimo da viši nivo energije ove skale podržava i jača život, dok ga niži dio skale crpi, možda nam i ima smisla to da su u određenim društvenim okolnostima situacije povezane sa stidom bile ravne smrti, poput protjerivanja iz zajednice, što je bio ekvivalent smrti u primitivnim zajednicama, ili ako ćemo u ekstreme, japanski ritual seppuku / harakiri gdje bi osramoćena osoba počinila samoubistvo pri gubitku časti.

Rana izlaganja intenzivnijem stidu (poput seksualnog zlostavljanja) znaju iskriviti i znatno oštetiti ličnost osobe ako se to ne tretira adekvatno. Po Frojdu, stid izaziva neurotične poremećaje, i destruktivan je za emotivno i fizičko zdravlje. Koristi se kao alat za okrutnost, pa i same žrtve stida znaju postati okrutne, poput slučajeva gdje djeca izložena većoj količini stida znaju biti okrutna prema životinjama ili prema ostalima.

Samo ponašanje osoba koje kalibriraju oko 20 na ovoj skali je veoma opasno i skloni su halucinacijama optužujuće prirode, paranoji, a neki postanu psihotični ili imaju tendenciju da počine bizarne zločine. Neke individue bazirane na stidu to kompenzuju sa perfekcionizmom i krutošću, pri čemu postanu netolerantni, dok neki ekstremni slučajevi to manifestiraju projektovanjem svog nesvjesnog stida na druge, gdje opravdavaju napade na svoje žrtve, kao što je to slučaj kod serijskih ubojica koje bi za žrtve birale prostitutke ili ostale “zle” žene po njihovom moralnom seksualnom kompasu. Stid je samo dno energetske ljestvice i najdestruktivnija je energija po život.

Krivica – Energetska razina 30

Krivica se u društvu često koristi za manipulaciju i kažnjavanje, i manifestira se u različitim vidovima izražavanja, poput kajanja, samooptuživanja, mazohizma, i čitavog jednog spektra različitih simptoma mentaliteta žrtve. Na ovoj razini, osoba želi da kazni ili da bude kažnjena. Nesvjesna krivica stvara psihosomatska oboljenja, sklonost nezgodama i suicidalna ponašanja, a može se prepoznati pri sklonosti osobe da osuđuje druge. Mnogo ljudi se bori sa nekim vidom krivice čitav svoj život, dok se drugi očajno bore u pokušaju da je izbjegnu pri amoralnom poricanju iste.

Dominacija krivice stvara preokupaciju konceptom “grijeha”, neoprostivom emocionalnom stavu koji religiozni demagozi često zloupotrebljavaju za kontrolu i manipulaciju. Jedan od načina kako se mehanizam ega suočava sa krivicom je projekcija. Takozvani “prodavači iskupljenja”, opsjednuti kažnjavanjem, često i sami projektuju svoje nesvjesne krivice na druge. U nekim potkulturama imamo slučajeve poput samoflagelacije (bičevanja) ili javnih ubijanja životinja. Krivica izaziva bijes, i ubijanje često zna biti njeno izražavanje. Jedan od vidova ispoljavanja krivice je smrtna kazna, koja zadovoljava populaciju u kojoj ima dominantne energije krivice.

Ova energija voli etiketirati nešto kao zlo, ili loše, i Boga vidi kao osvetoljubivog i sklonog kažnjavanju. Krivicom smo programirani iz više izvora – iz društva, roditelja, religije ili negativnih društvenih programa, pa tako zna prevladavati u formi samoosuđivanja i posmatranja sebe kao bezvrijednog crva koji ne zaslužuje ljubav ni spas, te za koga nema nikakve nade ili oprosta. Može se premostiti suosjećanjem, oprostom i realizacijom da su čovječanstvo i individua ograničeni, neupućeni i nesvjesni onoga što rade. Krivica je posljedica sjećanja na zažaljene prošle radnje. Ovo se može premostiti rekontekstualiziranjem, jer greške su prirodne bezlične posljedice učenja i razvijanja, i samim tim su praktično neizbježne. Krivica može biti edukaciona emocija koja služi kao upozorenje da se iste greške ne ponove. Prošlost se ne može ponovo pisati, ali se njen kontekst može promijeniti.

Apatija – Energetska razina 50

Ova razina se odlikuje siromaštvom, očajem i beznađem. Svijet i budućnost izgledaju mračno, i generalno stanje je stanje bespomoćnosti, gdje žrtve ovog stanja ne samo da nemaju resurse, nego ni energiju da iskoriste ono što bi moglo biti dostupno. Ovo često zna biti razina beskućnika ili napuštenih, a često je i stanje starih i izoliranih hroničnim i progresivnim bolestima. Ljudi u ovom stanju su percipirani kao teret onima oko sebe, i društvo generalno nema dovoljnu motivaciju da pomogne kulturama ili pojedincima na ovoj razini, jer ih obično smatraju traćenjem resursa. Primjer ovoga bi bile ulice Kolkate / Kalkute, gdje bi se samo osobe poput Majke Tereze i njenih sljedbenika usudili da kroče. Apatija je razina napuštanja nade, i rijetki imaju hrabrosti da se suoče s njom lice u lice, i često se prepoznaje u vidu pitanja poput “Zašto se truditi uopšte?”

Tuga – Energetska razina 75

Ovo je razina tuge, gubitka i zavisnosti. Mnogi od nas su to iskusili i više puta tokom svog života, ali oni koji ostanu na ovoj razini žive u stalnom žaljenju i depresiji. Ovo je razina žaljenja, oplakivanja i tugovanja za prošlošću, a pored toga je i razina ljudi kojima je gubitak postao navika, pa i hroničnih kockara koji su prihvatili gubitak kao dio svog životnog stila, što često rezultira gubitkom poslova, prijatelja, porodice, prilika, pa i novca i zdravlja. Ako se osoba izloži većim gubicima rano u životu, može postati sklonija pasivnom prihvatanju tuge kasnije, kao da je tuga cijena koju plaća za život.

Osoba na ovoj razini vidi tugu u svemu, te je zastupa osjećaj nemogućnosti da se zamijeni ono što je izgubljeno. Postoji generalizacija iz određenog, gdje se gubitak voljene osobe izjednačava sa gubitkom same ljubavi. Na ovoj razini, to može izazvati ozbiljnu depresiju ili čak i gore posljedice, ali iako je tuga takozvano “groblje života”, i dalje ima više energije nego razina apatije. Ako traumatizirana osoba u apatiji počne da plače, barem znamo da joj je bolje, jer kada počne da plače, opet će početi da jede i živi.

Strah – Energetska razina 100

Na ovoj razini, mnogo više životne energije je dostupno, jer je strah od opasnosti zdraviji u odnosu na niže razine. Strah je mnogima jedan od glavnih pokretača u životu i potkrada se u raznim oblicima – strah od neprijatelja, od starosti, od smrti, od odbijanja i mnoštva društvenih varijanti straha. Pogled na svijet je zastrašujući i osoba svijet vidi kao opasno mjesto za život, koje je puno zamki i prijetnji. Strah je omiljeno oruđe za kontrolu opresivnim totalitarijanskim strujama, a nesigurnost omiljena valuta manipulatora.

Sigurno znate za onu izreku – U strahu su velike oči, pa i širenje straha nema drugu granicu osim granice ljudske mašte. Kada je nekome strah u fokusu, brojni strašni događaji svijeta samo dodaju ulje na vatru. Strah može postati opsesija i zauzeti brojne oblike, poput strahovanja od gubitka veze koje pređe u ljubomoru i hronično visoke razine stresa. Često strahovanje može eskalirati u paranoju, stvarati neurotične odbrambene strukture, pa i postati dominantni društveni trend zbog svoje zarazne prirode, kao što se moglo primjetiti tokom pandemije. Strah zahtijeva višu energiju kako bi se premostio i ograničava rast ličnosti. Ugnjetavani rijetko mogu doći do više razine bez pomoći, pa zato traže jake vođe koje su savladale vlastite strahove, kako bi ih oni spasili od ropstva.

Želja – Energetska razina 125

Na ovoj razini dostupno je još više životne energije. Želja pokreće mnoga područja ljudske aktivnosti, uključujući i ekonomiju. Reklamna industrija vješto koristi ovu energiju da nas programira sa potrebama koje su povezane sa instinktivnim nagonima. Želja nas uveliko pokreće da postižemo ciljeve ili zaradimo nagrade. Želja za novcem, prestižom ili moći pokreće mnoge koji su premostili razinu straha kao dominantnu energiju svog života. Želja je i razina ovisnosti, gdje postaje žudnja koja je bitnija od samog života. Sama žrtva želje može biti i nesvjesna toga što pokreće osnovu njenih motiva. Modna i kozmetička industrija su rezultat čežnje za seksualnim odobravanjem.

Pošto je želja kontinuirano polje nezadovoljene energije, dovodi do razočaravajućeg pogleda na svijet i pohlepe, i jedna nezadovoljena čežnja se zamijeni drugom nezadovoljenom čežnjom. Za primjer ćemo uzeti multimilionere koji postanu opsjednuti akumuliranjem sve većih i većih količina novca, pri čemu ih niti jedna svota ne može zadovoljiti. U odnosu na prijašnje razine, ova razina je mnogo konstruktivnija jer pokreće osobu da poboljša kvalitet svog života, a može dovesti i do viših razina svijesti.

Bijes – Energetska razina 150

Iako sam bijes može dovesti do ubistva ili rata, kao energetska razina je dosta udaljenija od smrti nego što su razine ispod ove, i može dovesti do konstruktivne ili destruktivne radnje. Nakon što osoba prevaziđe niže razine apatije, tuge i straha i počne željeti, sama kontinuirana neispunjena želja dovede do frustracije, koja rezultira bijesom. Frustracija je rezultat preuveličavanja važnosti želje.

Bijes može poslužiti kao katalizator promjene za potlačene grupe i odskočna daska na njihovom putu ka slobodi iz nižih razina, što je i bio slučaj prilikom brojnih društvenih nepravdi i nejednakosti koje su dovele do većih društvenih promjena. Kao životni stil, bijes je vijerni pratitelj razdražljivih i eksplozivnih, koji su pretemperamentni i postaju “skupljači nepravdi”, te su ratoborni, svadljivi i skloni sudskim sporovima. Bijes se najčešće izražava kao ogorčenost i osveta, te je samim tim labilan i opasan, jer može dovesti i do mržnje koja šteti svim sferama života pojedinca.

Ponos – Energetska razina 175

Za razliku od prijašnjih razina, ponos konačno ima osjećaj koji djeluje kao pozitivan. Ovaj energetski skok samopouzdanja je kao melem na rane dosadašnjih nižih razina. Ponos generalno ima dobru reputaciju u društvu i čak se ohrabruje, ali pošto je sve ispod granice na 200 destruktivno, ovo je samo kontrast u odnosu na niže razine.

Ponos je labilan i ovisi o vanjskim faktorima, i ako se oni izgube, može doći do pada na najniže razine. Zamislite osobu koja je bila na samom dnu, mrzila je život i nije imala volje za samim, pa koja uspije da se obogati, postane direktor firme ili nešto slično, te sada pliva sa većim, bogatijim ribama, igra golf sa “bitnijim ljudima” i osjeća se nadmoćno nad ostalima. Nagli skok u osjećaju vrijednosti dovodi do puno superiornijeg osjećaja nego ranije, ali taj osjećaj se lako može urušiti ako mu, primjera radi, ta firma propadne i dovede ga u stanje stida, što se znalo dešavati sa ljudima koji bi se ubili nakon bankrota.

Ponos je predstavljen i u drugim oblicima. On dijeli i dovodi do frakcija. “Ja sam bolji od tebe. Moj način je pravi, tvoj je pogrešan. Moja rasa / nacija je superiorna” i ostale slične tvrdnje su ono što opisuje ponos. Mnogi su umirali zbog ponosa. Armije se ubijaju zbog jednog od tih aspekata koji nazivamo nacionalizmom. Vjerski ratovi, politički terorizam i fanatizam, što danas, što kroz historiju, su cijena ponosa koju cijelo društvo plaća. Jako destruktivna strana ponosa su arogancija i poricanje, i ove osobine blokiraju rast. U ponosu, liječenje od ovisnosti je praktično nemoguće jer se poriču emotivni problemi i karakterne mane pojedinca.

Ponos se tako kod ateista može potkrasti kao stav gdje su religozni ljudi naivni i glupi, jer su u svojoj percepciji realnosti stekli brojne argumente za svoj sistem uvjerenja, dok se s druge strane ponos kod religioznih osoba može pojaviti u formi stava da je njihova religija jedini, pravi način i kako su svi ostali izgubljeni. Ovo nije osuđivanje jedne ili druge strane, nego pomoć pri osvještavanju destruktivnih osobina. Niko nema pravo da vam nameće svoj sistem uvjerenja, ali ovo vam može poslužiti kao alat za bolje shvatanje i osnaživanje svojih uvjerenja i čišćenje onoga što vam ne služi. Ono što nam može pomoći je shvatanje da svaka osoba u svojoj realnosti vidi potkrepljujuće argumente za svoj sistem uvjerenja, i razumijevanje da svako ima svoj put, te da nas ništa ne čini boljima od drugih.

Hrabrost – Energetska razina 200

Hrabrost je prvi bitni most između razina koje crpe život i razina koje ga podržavaju. Tu iz sile prelazimo na snagu, i granica je između pozitivnih i negativnih životnih uticaja. Ujedno je i razina osnaživanja, i zona je istraživanja, ustrajnosti, postignuća i odlučnosti. Život konačno postaje uzbudljiv, izazovan i stimulirajući, za razliku od frustrirajućeg, beznadežnog, tužnog ili zastrašujućeg pogleda na svijet.

Na ovoj razini smo voljni da isprobamo nove stvari i suočimo se sa životnim promjenama i izazovima, i prepreke koje bi osobu na nižim razinama porazile, osobi koja kalibrira na razini hrabrosti predstavljaju stimulaciju za evoluciju i rast. Hrabrost nam treba kako bismo preuzeli odgovornost za svoj život, a samim tim postupkom se osnažujemo i postajemo produktivniji. Osobe koje su ispod ove razine crpe energiju iz društva bez uzvraćanja, dok osobe na ovoj razini uzvraćaju onoliko energije koliko je i uzmu.

Neutralnost – Energetska razina 250

Ovu razinu karakterizira prelazak iz striktno dualističkog posmatranja svijeta na neutralni, bez pozicionalnosti. Energije ispod 250 imaju tendenciju da čvrsto etiketiraju nešto i razlažu na polarne ekstreme, što koči rast u svijetu koji je sačinjen od više kompleksnijih faktora umjesto samo crnog ili bijelog. Možda vam je poznat stih iz pjesme Lateralus od Tool-a, koji kaže: “Black and white are all I see in my infancy”, što označava polarizirani, crno-bijeli pogled na svijet u ranijim fazama razvoja svijesti.

Uzet ćemo za primjer jednu situaciju koju mi je prijatelj prepričao. Naime, posmatrao je jednu scenu gdje je nepoznati gospodin hranio ribe hljebom iz kese. Taman kada je pomislio kako je to jedan divan prizor, gospodin je tu kesu samo bacio na pod. Dualistički pristup ovome bi bio da možemo izabrati samo jednu od ove dvije opcije:

1. Dati gospodinu medalju prijatelja prirode jer je nahranio više riba nego ja taj dan.

2. Imenovati ga neodgovornom štetočinom koja ne mari za okolinu.

Neutralni pristup je sljedeći: Čovjek je nahranio ribe hljebom i bacio kesu na pod. Događaj je samo događaj, a dalje sve ovisi o tome kakvu ćemo etiketu nalijepiti, jer ima više nijansi u svemu tome. To ne znači da trebamo biti tupi i nemati stav ili mišljenje o nečemu, niti da sada trebamo svakoga ohrabrivati da baca kese u rijeke ili na pod, nego da posmatramo stvari iz više perspektive, umjesto da srljamo i ofarbamo ih striktno crnom ili bijelom bojom i time sebi stvaramo otpor i patnju. Mnogo teških situacija se zna ispostaviti kao blagoslov u životu. Ako odemo u teretanu sa namjerom da budemo snažniji, ne kukamo kako su tegovi teški.

Polarizacija stvara protivljenje i podjelu. Kao što je to slučaj u borilačkim vještinama, krut položaj postane ranjiva tačka, i ono što nije voljno da se savije ima tendenciju da se slomi. Prevazilaženjem barijera protivljenja koje rasipaju našu energiju, neutralno stanje dozvoljava fleksibilnost i realističniju procjenu problema bez osuđivanja. Ovo je početak unutrašnjeg samopouzdanja i na takvoj razini bi osoba rekla: “Ako ne dobijem ovaj posao, dobit ću drugi.” Sa stavom da život ima uspone i padove koji će se savladati, ljudi na ovoj razini imaju veći osjećaj sigurnosti u sposobnost da žive na ovom svijetu. To je razina sigurnosti, i ljudi na ovoj razini su prijatni i sigurni za interakciju, jer ih ne zanima sukobljavanje, nadmetanje ili krivica. Ovaj stav ne osuđuje, i ne dovodi do potrebe za kontrolom tuđeg ponašanja. Pored toga, usljed njihovog visokog vrednovanja slobode, osobe na ovoj razini je teže kontrolirati.

Voljnost – Energetska razina 310

Na ovoj razini, rast je ubrzan i ona se može smatrati odskočnom daskom za više razine. Ljudi ispod 200 imaju tendenciju ka ograničenim shvatanjima, dok se na 310 dešava veliko otvaranje uma. Voljnost podrazumijeva da je osoba prevazišla unutrašnje otpore prema životu i da se posvetila sudjelovanju u njemu. Osobi na razini voljnosti nije problem raditi bilo kakav posao koji mora, ili započeti novi, jer ne smatraju uslužne poslove ponižavajućim, niti se boje započeti ni iz čega. Od pomoći su drugima i doprinose opštem dobru društva. Pored toga su voljni da se suoče sa unutrašnjim problemima i nemaju veće blokade pri učenju.

Ljudi na razini voljnosti pomažu da se društvo gradi i da mu se doprinosi. Sa svojim sposobnostima da se izbave iz nedaća i uče iz iskustva, imaju tendenciju da postanu samoispravljajući. Pošto su se riješili ponosa, voljni su da sagledaju svoje nedostatke i uče od drugih. Na ovoj razini, ljudi postaju odlični učenici, te se lako obučavaju i predstavljaju znatan izvor za snagu društva.

Prihvatanje – Energetska razina 350

Na ovoj razini svjesnosti se dešava ogromna transformacija, sa razumijevanjem da je osoba izvor i kreator svog životnog iskustva, za razliku od razina ispod 200, gdje ljudi sebe smatraju žrtvama, bespomoćni su i ostavljeni na milost životu, što dolazi od uvjerenja da su i izvor sreće i problema eksterni i odvojeni od nas. Stepen razvoja razine prihvatanja označavaju preuzimanje odgovornosti i realizacija da izvor sreće leži u nama, gdje dolazi do velikog skoka u razini lične moći. Ništa izvana nema taj kapacitet da nas čini istinski sretnima, i ljubav nije nešto što se daje ili uzima od strane drugih, nego se generira iznutra.

Ne treba je pomiješati sa destruktivnom pasivnošću apatije, jer prihvatanje prihvata uslove koje život nametne, bez pokušaja njihovog savijanja pod ličnom agendom. Osoba na razini prihvatanja ne traži da odredi šta je ispravno ili pogrešno, nego se bavi time da riješi probleme i sazna šta uraditi u vezi njih. Dugoročni planovi postaju više bitni od kratkoročnih, samodisciplina i vještost su dostupni, te teški poslovi i zadaci nisu toliko neprijatni.

Ova razina je oslobođena diskriminacije i netolerancije, i odlikuje se svjesnošću da jednakost ne isključuje raznolikost. Vidimo da drugi ljudi imaju ista prava kao i mi, i cijenimo jednakost. Umjesto da odbija, prihvatanje uključuje.

Razum – Energetska razina 400

Razum je razina na kojoj emocionalne porive nižih razina savladaju inteligencija i racionalnost. Razum je sposoban da obradi ogromne, kompleksne količine podataka i da pravi brze, ispravne odluke. Ovo je razina nauke, medicine, i generalno povišenog kapaciteta za konceptualizaciju i razumijevanje. Kao kapital, ovdje se traže znanje i edukacija.

Međutim, ovaj takoreći kompjuterski pristup obrađivanja informacija ima i svoja ograničenja. To uključuje nemogućnost da se napravi razlika između simbola i onoga što predstavlja, i konfuziju između subjektivnog i objektivnog svijeta koja ograničava razumijevanje odnosa između uzroka i posljedice. Na ovoj razini je lako postati zaluđen konceptima i teorijama, pri čemu se propusti suštinska poanta.

Intelektualizacija, mehanizam odbrane gdje se osoba fokusira isključivo na intelektualni aspekt problema i zanemaruje konkretan sadržaj, može predstaviti kočnicu ove razine. Sam razum proizvodi ogromne količine informacija i dokumentacije, ali mu nedostaje sposobnost rješavanja odstupanja u podacima i zaključcima. Svi filozofski argumenti zvuče uvjerljivo sami po sebi, i razum je po paradoksu najveća blokada u dostizanju viših razina svijesti. Uzmimo za primjere neke od naših velikih umova: Albert Einstein, Sigmund Freud, Isaac Newton i Stephen Hawking su “zakucali” na 499 zbog same ekspertize u svojim poljima nauke, i samo intelektualiziranje toga im nije dozvoljavalo da spoznaju kako realnost može saviti ta pravila.

Ljubav – Energetska razina 500

Ljubav je drugi veliki prag na ovoj skali, i nema nikakve veze sa onom verzijom ljubavi koja nam je predstavljena u medijima. Ono što svijet generalno svrstava pod ljubav je zapravo intenzivno emotivno stanje koje obuhvata fizičku privlačnost, kontrolu, posesivnost, ovisnost, eroticizam i novitet. To stanje je ranjivo i varira, te često pod frustracijom zna pokazati vješto maskirani bijes, mržnju i zavisnost. Međutim, sve ovo zapravo predstavlja ovisničku sentimentalnost, a ne ljubav. Ako je mržnja rezultat toga, to vjerovatno nije bila ljubav u pravom smislu, jer mržnja vuče korijene iz ponosa, a ne iz ljubavi.

Razina ljubavi na 500 se karakterizira razvojem ljubavi koja je bezuvjetna, ne mijenja se, trajna je i ne ovisi o vanjskim faktorima. To je stanje bivanja u kom se prema svijetu odnosimo preko njegovanja, oprosta i podrške. Nije intelektualna i ne dolazi iz uma, nego energetski izvire iz srca i fizički je popraćena lučenjem endorfina u mozgu. Druge počinjemo posmatrati kao bića beskonačne vrijednosti, sa svim svojim vrlinama i nedostacima. Ima kapacitet da podigne mnoge i postigne divne stvari usljed čistoće svojih motiva. Dok se razum bavi pojedinostima, ljubav sagleda cijelinu. Ova sposobnost, koja se često pripisuje intuiciji, je kapacitet za instantno razumijevanje bez potrebe za sekvencijalnom obradom simbola. Ovo je razina istinske sreće, i iako je svijet fasciniran temom ljubavi, i iako mnoge podobne religije kalibriraju preko 500, zanimljivo za napomenuti je to da je u vrijeme pisanja knjige, samo 0.4% populacije bilo sposobno da dostigne ovu razinu svijesti.

Radost – Energetska razina 540

Kada ljubav postane istinski bezuvjetna, dolazi do njene manifestacije u vidu unutrašnje radosti. Ne mislimo na iznenadnu radost usljed prijatnih događaja, nego na konstantno stanje radosti prema svim događajima, jer ona izvire iznutra, a ne iz vanjskih izvora. 540 je inače razina humora, liječenja i brojnih grupa samopomoći sa duhovnom bazom, i na ovoj razini počinje domena svetaca i naprednih duhovnih učenika i iscjelitelja. Karakteristika ovog polja je ogromno strpljenje pri dugotrajnim nedaćama, i odlikuje ga samilost. Ljudi koji dostignu ovu razinu imaju značajan efekt na druge, i često samo dužim otvorenim pogledom znaju inducirati stanje ljubavi i mira u drugima.

Na višim razinama ovog ranga, svijet se percipira kao osvijetljen izvrsnom ljepotom i savršenstvom kreacije. Sve se odvija po sinhronicitetu (termin kojim je Carl Gustav Jung nazvao značajnu slučajnost), u harmoniji, i svijet i sve u njemu se vide kao ekspresija ljubavi i božanstva, te individualna volja počinje da se spaja sa božanskom. Osjeti se Prisustvo, čija snaga manifestuje fenomene koje bi obični posmatrač smatrao čudima, ali oni predstavljaju snagu energetskog polja, a ne osobe. Individua osjeća drugačiju razinu odgovornosti prema drugima u odnosu na niže razine, i ima želju da iskoristi to stanje svijesti za dobrobit samog života, a ne određenih pojedinaca. Bliska iskustva sa smrću, gdje bi osoba doživjela vantjelesno iskustvo nakon smrti i vratila se, znaju biti transformativna i dozvoliti ljudima da iskuse energetski opseg između 540 i 600.

Mir – Energetska razina 600

Ekstremno rijetka razina koju dostigne samo 1 u 10 miliona ljudi, mir je stanje na kom nestaje razlika između subjektivnog i objektivnog, te više nema određene fokalne tačke percepcije. Česta pojava za ove pojedince je da ne mogu baš funkcionirati u običnim aktivnostima usljed stanja blaženstva, pa se generalno odvajaju od svijeta. Neki postanu duhovni učitelji, neki anonimno rade na poboljšanju čovječanstva, dok neki postanu veliki genijalci u svojim poljima i donose ogromne doprinose društvu. Ovi ljudi imaju odlike svetaca, i čak ih zvanično znaju i postaviti kao svece, iako je na ovoj razini formalna religija generalno prevaziđena, kako bi se zamijenila za čistu duhovnost iz koje svaka religija i potiče.

Vjerovatno vam ovo zvuči kao fantastični film, ali percepcija ljudi koji kalibriraju iznad 600 često je predstavljena kao usporeni film, sve je živo i ozareno, te ništa nije nepomično, a u umu vlada beskonačna tišina, jer je um prestao da konceptualizira. Ono što svjedoči, i to čemu se svjedoči zauzimaju isti identitet, te posmatrač postane ono što posmatra. Sve je međusobno povezano sa Prisustvom čija je snaga neograničena, izvrsno nježna, ali čvrsta kao kamen. Velika umjetnička djela, muzika i arhitektura koji kalibriraju između 600 i 700 mogu da nas privremeno prebace u više stanje svijesti i univerzalno se prepoznaju kao inspirativni i bezvremenski.

Prosvjetljenje – Energetska razina 700-1000

Nivo posebnih velikana preko kojih su započeli neki od duhovnih obrazaca koje ljudi prate vijekovima. Svi su povezani sa božanstvom, i često ih s njim i identificiraju, te njihova energetska polja utiču na cijelo čovječanstvo. Na ovoj razini više nema iskustva kao individualna osoba odvojena od drugih, nego se Bivstvovanje identificira sa božanskim. Prevazilaženje ega služi i kao primjer drugima da se to može postići.

Osoba na ovoj razini se ne identificira sa svojim tijelom kao sa sobom, pa se samim tim ne brine za njegovu sudbinu. Tijelo se smatra alatom svijesti i da mu je primarna vrijednost komunikacija. Svijest je jednako prisutna svugdje, i sve je shvaćeno kao Jedno, bez dualnosti.

Velika umjetnička djela predstavljaju pojedince na nivou prosvjetljenja sa određenim položajima ruku, koji se nazivaju mudre, pri kojima dlan ruke odašilje blagoslove, što je zapravo čin kojim se ovo energetsko polje emituje prema svijesti čovječanstva. Gornja granica koju neko može postići u 3D realnosti je 1000, i zasad su je dostigli samo oni koje nazivaju velikim avatarima poput Isusa Krista, Bude i Krišne. Samo razmišljanje o ovoj razini nam diže frekvenciju.

Primjer

Zamislite hipotetičku situaciju gdje osoba A sjeda u svoj automobil na parkingu, i taman prije nego što ga upali i krene, neko ga kucne svojim automobilom. Ovisno o razini svijesti, ta osoba će otprilike reagirati ovako:

Stid: Znao sam da ne znam parkirati normalno, pa parkiran auto mi udare! Kako sam bezvrijedan, ubit ću se! Kako ću voziti ogreban auto? Šta će reći ljudi? Ne smijem izaći iz auta, svi me gledaju.

Krivica: Pa što sam parkirao ovdje od svih mjesta? Ma zapravo on je kriv! Koji kreten! Kako ne gleda gdje vozi? Sve je ovo kriva država kad štedi na parking mjestima!

Apatija: Zašto se uopšte trudim da izlazim napolje kad se ovakve stvari stalno dešavaju? Ne vrijedi živjeti uopšte.

Tuga: Prvo me žena napustila, pa sada i ovo. Joj, Bože, sve mi uzimaš!

Strah: Jao, neću nikada više sjesti u auto. Šta ako mi se ovo desi u vožnji i poginem?

Želja: Sad ću ga tužiti i uzeti mu sve pare koje ima. Taman ću moći vratiti dug dileru.

Bijes: Vjerovatno bi izašao i fizički napao osobu.

Ponos: Kako daju ovim bezvrijednim bićima da voze uopšte? Pa gledaj mu sirotinjskog automobila. S onom konzervicom da udari u mog divnog skupog ljubimca? Sramota…

Hrabrost: Vjerovatno bi izašao i popričao sa čovjekom, bez prebacivanja krivice.

Neutralnost: Šta se može, Bože moj. Desilo se i ne vrijedi kukati sada. Idem popričati sa čovjekom. Bitno da je živa glava.

Voljnost: Idem vidjeti je li sve OK sa čovjekom, da se nije ozlijedio.

Prihvatanje: Haha, a fino sam imao osjećaj da ne trebam parkirati ovdje, sam sam sebi nakukao. Odoh vidjeti da sredimo formular za osiguranje.

Razum: Aha, aha, vozi novu S klasu, 2019 godište, tako da vjerovatno ima novca da plati odštetu. Ako ne odemo preko policije, nego podnesemo izvještaj osiguravajućoj kompaniji pozivajući se na tu i tu klauzulu, možemo obojica najbolje proći.

Ljubav: Haha, gle čuda, pa to je onaj mladić koji je spasio mog rođaka kada je pao u rijeku. Kako mi je drag čovjek. Objesiš auto, nek’ njemu nije ništa. Sigurno se brine, jadan. Idem ga utješiti.

Radost: Ma jooj, kakvo auto, kakvi bakrači! Imam odličnu polisu osiguranja, preživio sam i gore stvari, a život je prelijep da ga kvarim brigom.

Mir: Osoba vjerovatno ne bi ni bila u tom automobilu, ali u tom slučaju bi to vidjela i iz perspektive drugog vozača i vidjela ga samo kao drugi aspekt sebe.

Prosvjetljenje: Osoba bi vjerovatno energetski uticala na drugu osobu da bi ona i zaboravila na sam čin sudara i osjetila bi spokoj i blaženi osjećaj.

Naravno, svako je posebna priča za sebe, pa bi i više ljudi sa iste razine reagiralo drukčije, ali ovi primjeri služe za okvirno slijeganje znanja.

Zaključak

Izdržali ste do kraja ovog poprilično dugog članka, čestitam i hvala vam :). Jedna ovako bitna tema je i zaslužila veći članak, ali vjerujem da će buduće teme biti kraće. Završit ćemo sa par napomena.

Ne uzimajte ovo kao intelektualizirane čiste informacije, nego probajte tome pristupiti kroz kontemplaciju i povezivanje sa primjerima u životu.

Ove razine predstavljaju dominantni nivo svijesti, i često je moguće da budemo koktel više razina koje se ispoljavaju u različitim situacijama, pogotovo ako niže nismo očistili. Sa svojom djecom možete biti u stanju bezuvjetne ljubavi, dok vam se bijes može manifestirati kada pješak sporo prelazi pješački prelaz.

Nije preporučljivo da ovu skalu gledamo kao značku za ego i smatramo jednu razinu boljom od druge. Istina, razina iznad pruža kvalitetniju energiju za život od one ispod, ali svaka ima određenu fazu razvoja i svrhu. Dijete koje ide u drugi razred osnovne škole nije manje vrijedno od onoga koje ide u sedmi. Ako pristupimo tome sa stavom “Ja sam ljubav, moćniji sam od onoga koji mrzi”, onda smo propustili poantu i udarilo nam je na nešto što se zove spiritualni ego.

Svrha skale je da bude okvirna mapa duhovnog razvoja, i da nam posluži kao alat za bolje razumijevanje sebe i drugih. Ako rezonira sa vama i pomaže vam na neki način, ovaj članak je uspješan. Nije mu namjera da pokaže kako je jedna vjera ili sistem uvjerenja superioran u odnosu na drugi, jer ako ste čitali tekst, uvidjeli ste kako to rade niža energetska polja. Čakštaviše, može vam pomoći da bolje shvatite sebe i svoju vjeru. Cijela igra je uveliko kompleksnija od onoga što naš mozak može pojmiti, pogotovo ako tome ne pristupimo otvorenog uma, ali kao što ćemo često spominjati na ovoj stranici – sami biramo šta ćemo vjerovati, i u svojoj percepciji realnosti, svako je u pravu.